Sudjelovanje javnosti mora biti omogućeno u svim fazama postupka u kojima se odlučuje o zahvatu koji može imati značajan utjecaj na okoliš
Predmet ACCC/C/2010/50 u odnosu na Češku Republiku
Praksa Odbora za pridržavanje i praćenje provedbe Aarhuške konvencije
Aarhuška konvencija, u svom članku 15., otvorila je mogućnost za uspostavu mehanizma nadzora za ocjenjivanje pridržavanja njezinih odredbi koji je dostupan ne samo državama, već i pripadnicima javnosti. Na prvom Sastanku stranaka Konvencije u listopadu 2002. usvojena je Odluka I/7 o nadzoru nad pridržavanjem Konvencije[1] koji provodi Odbor za pridržavanje (usklađenost) (engl. Compliance Committee, dalje: Odbor).
Postupak pred Odborom može se pokrenuti na pet načina:
Ovlasti Odbora ograničene su činjenicom da je Sastanak stranaka Konvencije (engl. Meeting of the Parties) glavno tijelo koje donosi odluke u pogledu nepridržavanja. Odbor, u pravilu, održava sastanke četiri puta godišnje, a Sastanci stranaka se održavaju svake tri godine. Budući da su tri godine relativno dugo razdoblje, Odbor može, u svrhu rješavanja predmeta bez odlaganja, poduzimati određene mjere ako utvrdi nepridržavanje Konvencije u razdobljima između Sastanaka stranaka. Te su mjere podložne naknadnom razmatranju od strane Sastanka stranaka, a uključuju:
a) pružiti stranci savjete i pomoć u provedbi Konvencije, u dogovoru sa strankom;
b) dati stranci preporuke;
c) zahtijevati od stranke da podnese strategiju, uključujući i rokove, za postizanje usklađenosti s Konvencijom te da podnese izvješće o provedbi takve strategije;
d) u slučaju priopćenja koje podnese pripadnik javnosti, dati stranci preporuke o konkretnim mjerama za rješavanje pitanja na koja je ukazao podnositelj priopćenja.
Mjere pod b) do d) mogu se poduzeti jedino ako stranka o kojoj se radi na to pristane. Ako stranka pristane na preporuke Odbora, i ako pokaže određeni napredak u pridržavanju, Odbor neće podnijeti zasebnu odluku o njezinom nepridržavanju na idućem Sastanku stranaka, već će predmet samo spomenuti u svom izvješću.
U slučaju da utvrdi nepridržavanje, pored mjera koje može poduzimati između zasjedanja Sastanaka stranaka, Odbor može Sastanku stranaka predložiti da poduzme jednu ili više sljedećih mjera:
e) donijeti izjave o nepridržavanju (neusklađenosti);
f) izdati upozorenja;
g) obustaviti posebna prava i povlastice za stranku temeljem Konvencije, u skladu s važećim pravilima međunarodnog prava u vezi suspenzije primjene ugovora;
h) poduzeti druge nekonfrontacijske, izvansudske i savjetodavne mjere koje bi bile prikladne.[3]
Budući da su ovlasti Odbora samo savjetodavne naravi, Sastanak stranaka ne mora usvojiti njegove preporuke. Međutim, dosad su na Sastancima stranaka potvrđene odluke Odbora o nepridržavanju Konvencije, a usvojena je i većina njegovih preporuka.
Bitno je istaknuti da ovo nije sudski postupak. Kada Sastanak stranaka utvrdi da neka stranka Konvencije ne poštuje njezine odredbe zapravo se postupak dalje nastavlja kao mehanizam pomoći gdje dotična stranka (država) dobrovoljno surađuje s tijelima Konvencije kako bi ispravila utvrđene neusklađenosti.
Razmatranje prakse Odbora izuzetno je važno za razumijevanje odredbi Aarhuške konvencije koje su ponekad oblikovane izrazima koji predstavljaju pravne standarde (primjerice djelotvornost, pravodobnost, pravičnost, pravednost i sl.). Poznavanjem prakse Odbora koja se odnosi na druge stranke Konvencije može se izbjeći njezina pogrešna primjena u domaćoj praksi. Osim toga, loša iskustva primjene Konvencije iz drugih država mogu poslužiti u formuliranju prijedloga za izmjene domaćih propisa i/ili prakse koja se odnosi na provedbu Konvencije.
[1] Decision I/7 on Review of Compliance adopted at the first meeting of the Parties held in Lucca, Italy, on 21-23 October 2002, http://www.unece.org/env/pp/documents/mop1/ece.mp.pp.2.add.8.e.pdf
[2] http://www.unece.org/env/pp/pubcom.html
[3] UNECE, Guidance Document on the Aarhus Convention Compliance Mechanism, http://www.unece.org/env/pp/compliance/CC_GuidanceDocument.pdf
Postupak pred Odborom može se pokrenuti na pet načina:
- Stranka može podnijeti predstavku (engl. submission) u odnosu na drugu stranku (dosad je zabilježen jedan takav slučaj – predstavka Rumunjske u odnosu na Ukrajinu (ACCC/S/2004/1));
- Stranka može podnijeti predstavku koja se odnosi na njezino vlastito pridržavanje (nijedan slučaj dosad).
- Tajništvo može uputiti predmet Odboru (engl. referral) (nijedan slučaj dosad).
- Pripadnici javnosti mogu podnijeti priopćenje (engl. communication) u odnosu na stranku Konvencije (do 22. travnja 2014. podnijeto je 96 takvih priopćenja[2]).
- Odbor može razmotriti pitanja pridržavanja na vlastitu inicijativu i dati preporuke ako je to prikladno.
Ovlasti Odbora ograničene su činjenicom da je Sastanak stranaka Konvencije (engl. Meeting of the Parties) glavno tijelo koje donosi odluke u pogledu nepridržavanja. Odbor, u pravilu, održava sastanke četiri puta godišnje, a Sastanci stranaka se održavaju svake tri godine. Budući da su tri godine relativno dugo razdoblje, Odbor može, u svrhu rješavanja predmeta bez odlaganja, poduzimati određene mjere ako utvrdi nepridržavanje Konvencije u razdobljima između Sastanaka stranaka. Te su mjere podložne naknadnom razmatranju od strane Sastanka stranaka, a uključuju:
a) pružiti stranci savjete i pomoć u provedbi Konvencije, u dogovoru sa strankom;
b) dati stranci preporuke;
c) zahtijevati od stranke da podnese strategiju, uključujući i rokove, za postizanje usklađenosti s Konvencijom te da podnese izvješće o provedbi takve strategije;
d) u slučaju priopćenja koje podnese pripadnik javnosti, dati stranci preporuke o konkretnim mjerama za rješavanje pitanja na koja je ukazao podnositelj priopćenja.
Mjere pod b) do d) mogu se poduzeti jedino ako stranka o kojoj se radi na to pristane. Ako stranka pristane na preporuke Odbora, i ako pokaže određeni napredak u pridržavanju, Odbor neće podnijeti zasebnu odluku o njezinom nepridržavanju na idućem Sastanku stranaka, već će predmet samo spomenuti u svom izvješću.
U slučaju da utvrdi nepridržavanje, pored mjera koje može poduzimati između zasjedanja Sastanaka stranaka, Odbor može Sastanku stranaka predložiti da poduzme jednu ili više sljedećih mjera:
e) donijeti izjave o nepridržavanju (neusklađenosti);
f) izdati upozorenja;
g) obustaviti posebna prava i povlastice za stranku temeljem Konvencije, u skladu s važećim pravilima međunarodnog prava u vezi suspenzije primjene ugovora;
h) poduzeti druge nekonfrontacijske, izvansudske i savjetodavne mjere koje bi bile prikladne.[3]
Budući da su ovlasti Odbora samo savjetodavne naravi, Sastanak stranaka ne mora usvojiti njegove preporuke. Međutim, dosad su na Sastancima stranaka potvrđene odluke Odbora o nepridržavanju Konvencije, a usvojena je i većina njegovih preporuka.
Bitno je istaknuti da ovo nije sudski postupak. Kada Sastanak stranaka utvrdi da neka stranka Konvencije ne poštuje njezine odredbe zapravo se postupak dalje nastavlja kao mehanizam pomoći gdje dotična stranka (država) dobrovoljno surađuje s tijelima Konvencije kako bi ispravila utvrđene neusklađenosti.
Razmatranje prakse Odbora izuzetno je važno za razumijevanje odredbi Aarhuške konvencije koje su ponekad oblikovane izrazima koji predstavljaju pravne standarde (primjerice djelotvornost, pravodobnost, pravičnost, pravednost i sl.). Poznavanjem prakse Odbora koja se odnosi na druge stranke Konvencije može se izbjeći njezina pogrešna primjena u domaćoj praksi. Osim toga, loša iskustva primjene Konvencije iz drugih država mogu poslužiti u formuliranju prijedloga za izmjene domaćih propisa i/ili prakse koja se odnosi na provedbu Konvencije.
[1] Decision I/7 on Review of Compliance adopted at the first meeting of the Parties held in Lucca, Italy, on 21-23 October 2002, http://www.unece.org/env/pp/documents/mop1/ece.mp.pp.2.add.8.e.pdf
[2] http://www.unece.org/env/pp/pubcom.html
[3] UNECE, Guidance Document on the Aarhus Convention Compliance Mechanism, http://www.unece.org/env/pp/compliance/CC_GuidanceDocument.pdf
Zaključci Odbora relevantni za hrvatsku praksu:
Osporavanje političkih odluka donesenih prije provođenja pravno uređenih postupaka
Predmet ACCC/C/2008/26 u odnosu na Austriju
Sudska kontrola (ne)učinkovitosti rada inspekcija
Predmet ACCC/C/2004/06 u odnosu na Kazakstan
Mogućnost ostvarivanja sudske zabrane
Predmet ACCC/C/2008/24 u odnosu na Španjolsku
Besplatna pravna pomoć za udruge
Predmet ACCC/C/2008/36 u odnosu na Španjolsku
Kako Ministarstvo zaštite okoliša shvaća javne rasprave na primjeru izmjena Zakona o zaštiti okoliša
Od 11. travnja do 11. svibnja 2015. godine na javnoj je raspravi bio Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti okoliša. Proučili smo Izvješće o provedenom savjetovanju sa zainteresiranom javnošću ( http://mzoip.evolare.host25.com/doc/17062015_-_izvjesce_o_provedenom_sav... ) i još jednom dobili potvrdu o tome kako se javne rasprave organiziraju samo kako bi se zadovoljila zakonom propisana forma.
NEOGRANIČENA VLADAVINA DRŽAVE
Često svjedočimo nevjerojatnoj dovitljivosti naše državne uprave ne bi li građanima onemogućila bilo kakav utjecaj na postupak donošenja odluka, želeći zadržati pri tome privid otvorenosti i zakonitosti. Primjera u postupcima procjene utjecaja na okoliš je mnogo, no ovoga puta pozornost javnosti skrećemo na fingirano informiranje i uključivanje zainteresirane javnosti u postupak izdavanja lokacijskih dozvola koristeći primjer izdavanja lokacijske dozvole za Golf Larun na području općine Tar – Vabriga u Istri.
GRAĐANI U NADZORU: nakon prijekora Istarska županija mora na popravni u predmetu demokracija
U tom bi predmetu pala i većina gradova i općina u Istri pa i njih pozivamo na obrazovanje čitanjem zaključaka Povjerenice za informiranje. Građane pozivamo da se informiraju o svojim pravima i alatima koje imaju na raspolaganju kada im tijela javne uprave ta prava krše.
Nakon što je Civilna platforma Istre prijavila Istarsku županiju Povjerenici za informiranje zato što je javna rasprava o Županijskoj razvojnoj strategiji 2015.-2020. trajala svega 14, umjesto 30 dana, te nije održano nijedno javno predstavljanje ovog dokumenta, Povjerenica je izvršila nadzor kako bi ustanovila provodi li Županija Zakon o pravu na pristup informacijama.
Okolišne udruge pripremaju komentare za novo Nacionalno izvješće o provedbi Aarhuške konvnecije
Ministarstvo zaštite okoliša i prirode organiziralo je u 16. rujna 2016. u Zagrebu radionicu "Aarhuška konvencija i Protokol PRTR – izrada nacionalnih izvješća za razdoblje od 2014. – 2016." Okolišne udruge okupljene u mrežu Zeleni forum sudjelovat će u pripremi izvještaja putem svoje predstavnice u radnoj skupini - Dušice Radojčić iz Zelene Istre. Radojčić je na radionici ukazala na neke od brojnih prepreka u ostvarivanju prava na informaciju, sudjelovanje javnosti i pristup pravosuđu u okolišnim pitanjima. Njena prezentacija nalazi se u prilogu.
Izvješće organizacija civilnog društva o provedbi Aarhuške konvencije u Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do 2016.
Svatko tko je pokušao dobiti informaciju od nekog tijela javne vlasti i uključiti se u odlučivanje o nekom pitanju koje se tiče okoliša zna da smo još uvijek daleko od shvaćanja i primjene pravog duha Aarhuške konvencije. On nalaže da zainteresirani građani u suradnji s tijelima javne vlasti sudjeluju u odlučivanju i kreiranju politika na području zaštite okoliša. Pri tome građani na raspolaganju moraju imati sve potrebne informacije za odlučivanje, način uključivanja mora omo-gućiti svim zainteresiranima prikladne uvjete, a tijela vlasti moraju ozbiljno razmatrati i uzimati u obzir njihov doprinos. Uspješnost uključivanja javnosti u odlučivanje očituje su u mjeri u kojoj su njeni stavovi utjecali na formuliranje konačne odluke.
Prijedlozi za poboljšanje sudjelovanja javnosti u postupcima procjene utjecaja na okoliš
U analizi u prilogu možete saznati kako važeći hrvatski propisi reguliraju mogućnosti informiranja i sudjelovanja javnosti u postupcima procjene utjecaja, u kojem su dijelu neusklađeni s europskim zakonodavstvom i Aarhuškom konvencijom te konkretne prijedloge kako u propisima i praksi poboljšati mogućnosti javnosti da utječe na postupke odlučivanja o okolišu.