Mogućnost ostvarivanja sudske zabrane

Predmet ACCC/C/2008/24 u odnosu na Španjolsku

Činjenice predmeta
Španjolska udruga za okolišnu pravdu (Asociación para la Justicia Ambiental) podnijela je priopćenje u kojem je tvrdila da se Španjolska ne pridržava nekoliko odredaba Konvencije (čl. 4., čl. 6. te čl. 9.). Pritužbe su se ticale projekta urbanizacije u vidu izgradnje kuća u gradu Murciji. Priopćenje se, između ostalog, ticalo i problema nemogućnosti ishođenja privremene sudske zabrane izvođenja projekta do okončanja upravnog spora. Kako se realizacija spornog projekta urbanizacije ostvarivala putem donošenja nekoliko sukcesivnih akata, udruga je pokrenula je tri paralelna upravna spora:
(1) protiv odluke o izmjeni br. 50 Generalnog urbanističkog plana (Plan General de Ordenación Urbana de Murcia) kojim se zemljište prenamijenilo u „stambeno“ te kojom je omogućena veća gustoća izgradnje;
(2) protiv odluke o usvajanju Detaljnog urbanističkog plana (Plan Parcial);
(3) protiv odluke o odobrenju projekta urbanizacije.
Udruga je u svim sporovima zahtijevala odgodu primjene (izvršenja) akta protiv kojeg je tužba podnesena. Sud je u sva tri spora odbio takav zahtjev.
U pogledu zahtjeva za obustavu primjene odluke o izmjeni br. 50 Generalnog urbanističkog plana i o usvajanju Detaljnog urbanističkog plana, španjolski sud je smatrao da su zahtjevi preuranjeni te da ne bi bilo nikakvih nepovratnih utjecaja na okoliš, jer gradnja ionako ne može početi bez donošenja daljnjih odluka. Međutim, kada je urbanizacijski projekt odobren i kada je udruga zatražila odgodu izvršenja projekta do okončanja spora, sud je utvrdio da je zahtjev podnijet prekasno, jer su se pitanja okoliša razmatrala u prethodnim odlukama temeljem kojih je projekt odobren tj. u odluci o izmjeni br. 50 Generalnog urbanističkog plana te o usvajanju Detaljnog urbanističkog. Budući da nije bila odgođena primjena tih prethodnih odluka, sud je smatrao da projekt ne može biti prekinut. Udruga se žalila, ali drugostupanjski sud potvrdio je odluku prvostupanjskog suda.

Zaključci Odbora
Konvencija propisuje da mora postojati mogućnost ishođenja sudske zabrane. Odgoda primjene (izvršenja) akta u upravnom sporu, sukladno Konvenciji, treba se smatrati jednom od vrsta sudskih zabrana.
Odbor je utvrdio da je španjolski sud svojim odlukama stvorio sustav u kojem građani zapravo ne mogu ishoditi sudsku zabranu. Iako sudska zabrana teoretski stoji na raspolaganju, ona u praksi nije dostupna. Stoga je Odbor ustanovio da se Španjolska ne pridržava čl. 9. st. 4. Konvencije koji zahtijeva da stranke osiguraju odgovarajuće i djelotvorne pravne lijekove, uključujući i sudsku zabranu (točke 104-105. odluke Odbora).
U pogledu uvjeta iz čl. 9. st. 4. prema kojem postupci moraju biti pravodobni, Odbor je zaključio da se odluka o odgodi izvršenja (primjene) akta mora donijeti prije nego što se sporna odluka izvrši. U konkretnom slučaju, sudu je trebalo osam mjeseci da donese odluku o tome hoće li odobriti odgodu izvršenja odluke o odobrenju projekta urbanizacije. Čak i da ju je odobrio, odgoda bi bila besmislena jer su građevinski radovi već bili u tijeku. Ako ne postoje mogućnosti za pristup pravosuđu u odnosu na odluke kojima se odobravaju određene djelatnosti sve dok izgradnja ne započne, to je zasigurno protivno čl. 9. st. 2. Konvencije. Pristup pravosuđu mora biti osiguran kad je djelotvorno moguće osporiti odluku kojom se dopušta određena djelatnost. U konkretnom slučaju, budući da nisu bila dostupna pravovremena, odgovarajuća i djelotvorna pravna sredstva, Španjolska se nije pridržavala čl. 9. st. 4. (točka 112. odluke).

Važnost predmeta
Ova odluka Odbora ukazuje da prava koja su zajamčena Konvenciju ne smiju biti samo teorijska ili iluzorna već praktična i djelotvorna. Jednako tako, mogućnost odgode izvršenja akta protiv kojeg se vodi upravni spor (sudska zabrana u smislu čl. 9. st. 4. Arhuške konvencije) ne smije biti samo teorijsko, već i dostupno u praksi. Pored toga, o zahtjevu za odgodu izvršenja sud mora odlučiti hitno, prije početka izvođenja građevinskih radova. U protivnom bi mogla nastati nepovratna šteta za okoliš, a odgoda izvršenja postala bi besmislena.