Najbolja europska sudska praksa

Danom pristupanja Hrvatske Europskoj uniji stupio je snagu članak 145. Ustava (NN 76/10) kojim je utvrđeno sljedeće:
  • Ostvarivanje prava koja proizlaze iz pravne stečevine Europske unije, izjednačeno je s ostvarivanjem prava koja su zajamčena hrvatskim pravnim poretkom.
  • Pravni akti i odluke koje je Republika Hrvatska prihvatila u institucijama Europske unije primjenjuju se u Republici Hrvatskoj u skladu s pravnom stečevinom Europske unije.
  • Hrvatski sudovi štite subjektivna prava utemeljena na pravnoj stečevini Europske unije.
  • Državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe s javnim ovlastima izravno primjenjuju pravo Europske unije.
Jednostavnim riječima rečeno, presude Suda Europske unije dio su pravne stečevine Europske unije koju su hrvatski sudovi, sva državna tijela, županije, gradovi i općine te pravne osobe s javnim ovlastima (poput Hrvatske elektroprivrede, Hrvatskih voda, itd.) dužni poštovati. Osim toga, Ustavom je definirano da međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Stoga ćemo do kraja travnja 2014. na ovim stranicama objaviti 20 najvažnijih presuda europskih sudova koje se tiču prava javnosti na informiranje, sudjelovanje i pristup pravosuđu. Naši bi se sudovi morali pridržavati tih presuda u sličnim situacijama. Stoga ih dobro proučite i koristite.

Slučaj presude švedskog Vrhovnog suda u vezi s obavezom opisa alternativnog rješenja zahvata u studijama utjecaj na okoliš

Premda presude švedskog Vrhovnog suda ne spadaju u pravnu stečevinu Europske unije, zbog njene važnosti ipak objavljujemo prijevod jedne presude koja je označila prekretnicu u tretiranju obaveze opisivanja alternative iil varijante zahvata u studijama utjecaja na okoliš u Švedskoj. Problem je to s kojim se svakodnevno susrećemo i u Hrvatskoj. Izrađivači studija utjecaja na okoliš olako se odnose prema toj propisanoj obavezi, a Ministarstvo zaštite okoliša i prirode prihvaća studije i u slučajevima u kojima varijantno rješenje nije opisano. Zato je presuda švedskog Vrhovnog suda od iznimne važnosti za shvaćanje smisla nužnosti opisivanja utjecaja alternativnih rješenja i omogućavanja sudjelovanja javnosti u izjašnjavanju o alternativama u ranom postupku odlučivanja o nekom zahvatu.

Presuda o uvjetima pristupa sudu za nevladine udruge za zaštitu okoliša

Važnost presude
Ovom je presudom Europski sud potvrdio važnu ulogu nevladinih udruga u zaštiti okoliša i stoga ih je pozicionirao kao bitne ovlaštenike Direktive, a time i Aarhuške konvencije. Uz to je onemogućio države da uvođenjem raznih dodatnih uvjeta, koji se ne mogu opravdati, osujete cilj konvencije da udrugama dozvoli najširi mogući pristup pravosuđu. Takvo pravo moguće je, međutim, ograničiti samo na 'prave' udruge za zaštitu okoliša. U tom smislu države mogu postaviti uvjete temeljem kojih je razvidno da se radi o udruzi koja doista postoji i koja je aktivna u području zaštite okoliša. Ali, nametnuti uvjeti ne mogu prelaziti takve razloge.

Presuda o pravu na pristup podacima o okolišu koje posjeduju trgovačka društva koja obavljaju javne usluge

Predmet C-279/12 Fish Legal i E. Shirley (presuda od 19. prosinca 2013.)

Činjenice predmeta
Fish Legal je pravni zastupnik engleskog udruženja ribara. U 2009. zatražio je od dvaju vodnogospodarskih društava u Ujedinjenom Kraljevstvu (United Utilities Water plc i Yorkshire Water Services Ltd) informacije o ispuštanju, sanacijama i prelijevanju u hitnim slučajevima. Emily Shirley se iste godine pisanim putem obratila drugom vodnogospodarskom društvu (Southern Water Services Ltd), tražeći informacije o kapacitetu sustava odvodnje za razvojni projekt u svom selu u okrugu Kent. Niti jedan niti drugi nisu u predviđenim rokovima dobili tražene informacije te su stoga podnijeli pritužbe nadležnom tijelu – Information Commissioneru. To im je tijelo odgovorilo da navedena društva nisu tijela javne vlasti te stoga nemaju, temeljem primjenjivog zakonodavstva, obvezu dati tražene informacije. Nakon nekoliko sudskih instanci, sud pred kojim se vodio postupak odlučio je od Suda EU zatražiti tumačenje relevantne direktive EU.

Presuda o mogućnosti pristupa sudu i kad to nije unaprijed predviđeno nacionalnim pravom

Važnost predmeta
Iako ovaj predmet ne spominje izravno Aarhušku konvenciju, važan je, jer je pomaknuo granice prava na pristup sudovima država članica EU. Time je taj predmet izravno relevantan za provedbu članka 9/3 Aarhuške konvencije. Sud EU priznao je pravo pojedincima da pred nacionalnim sudovima zahtijevaju donošenje akcijskih planova koje zakonodavstvo zahtijeva da države donesu. Pristup sudu mora se omogućiti čak i ako, po važećim pravilima nacionalnog prava, pojedinac ne bi imao takvu mogućnost. Važan argument u zaključku do kojeg je došao Sud bila je činjenica da je Direktiva EU koja je zahtijevala donošenje akcijskog plana bila jedna od direktiva kojom se, kroz zahtjev za postizanje određenog standarda okoliša, štiti ljudsko zdravlje. Oni pojedinci čije je zdravlje ugroženo zbog nedonošenja adekvatnog akcijskog plana moraju imati osiguran pristup sudu. Ono što mogu tražiti jest da sud državi naloži donošenje adekvatnog plana, ali ne i da se naloži usvajanje konkretnih mjera koje pojedinac čije je zdravlje ugroženo smatra adekvatnima. Naime, državama je ostavljeno da, važući različite interese, i javne i privatne, donesu mjeru koja će osigurati postizanje cilja – u ovom konkretnom predmetu, smanjivanje određenog tipa čestica u zraku. Pojedinac, stoga, ne može zahtijevati donošenje konkretne mjere. No, s druge strane, odluka o tome koje mjere su po odluci države adekvatne, također je podložna sudskom nadzoru radi ocjene njen usklađenosti s načelom proporcionalnosti.

Presuda o obuhvatu sudskog nadzora odluke o okolišu – odluka se može preispitati na sudu i zbog tvrdnje da je ocjena utjecaja na okoliš nedostatna, a ne samo ako nije uopće provedena

Važnost odluke
Sud EU u ovom je predmetu ponovo potvrdio da je supstancijalna analiza konvencije i provedbenih direktiva vodilja za njihovo tumačenje. Kad bi se, kako je to predviđalo njemačko pravo, mogućnost osporavanja dozvole ograničila samo na situacije u kojima analiza utjecaj na okoliš uopće nije provedena, navedeni bi propisi postali velikim dijelom nepotrebni. Svrha je Aarhuške konvencije upravo omogućiti da se bilo koji nedostatak u postupku ili sadržajni nedostatak procjene utjecaja na okoliš može preispitati i u sudskom postupku.

Činjenice predmeta
Predmet C-72/12 Altrip (presuda od 7. studenog 2013.)

Presuda o nužnoj djelotvornosti sudske zaštite

Važnost predmeta
Predmet je važan, jer je Sud EU primijenio načela ekvivalentnosti i djelotvornosti u kontekstu zaštite okoliša. Naime, pravo EU vrlo često ne rješava pitanje posljedica povrede nekog prava koje dodjeljuje. Tako je ovaj predmet potvrdio da direktiva o procjeni utjecaja na okoliš doista dodjeljuje subjektivno pravo pojedincima da od države zahtijevaju provedbu takve procjene prije nego što odobre projekte koji mogu utjecati na okoliš. Međutim, pravo EU nije riješilo pitanje kakva prava ima pojedinac ako država ne provede procjenu. Može li u tom slučaju tražiti ukidanje već dane dozvole, njenu suspenziju do provedbe procjene ili se, pak, ne može dirati u već izdanu dozvolu, te oštećenom pojedincu preostaje isključivo tražiti naknadu štete. Potonje rješenje, iako možda zadovoljavajuće za određenog pojedinca, nije zadovoljavajuće s aspekta zaštite okoliša. No, Sud EU prepustio je nacionalnom sudu da odluči što može tražiti gđa Wells. No, inzistiranje Suda EU da rješenje koje izabere nacionalni sud mora zadovoljiti standard djelotvorne sudske zaštite, bez obzira na nacionalnu procesnu autonomiju, šalje snažnu poruku u korist pronalaženja u nacionalnom pravu mogućnosti ukidanja ili barem suspenzije izdane dozvole. Iako presuda ne spominje Aarhušku konvenciju, moguće ju je čitati u duhu te konvencije, koja osima što zahtjeva omogućavanje pristupa sudovima, također traži takav pristup ne bude samo formalne prirode, već i da služi tome da se omogući djelotvorna sudska zaštita.

Presuda o pravu pojedinca da traži naknadu štete koja mu je nastala zbog toga što nije provedena procjena utjecaja na okoliš

Važnost presude
Ova je presuda, kao i prethodno opisana presuda Wells, važna u kontekstu prava na djelotvornu sudsku zaštitu kakvu zahtjeva članak 9/4 Aarhuške konvencije. Kao prvo, predmet je potvrdio da zahtjev za procjenu utjecaja na okoliš stvara za pojedince subjektivno pravo koje sudovi moraju djelotvorno zaštiti. Dok se u predmetu Wells takva djelotvorna zaštita sastojala u suspenziji dozvole do donošenja konačne sudske odluke, Sud je u ovom predmetu smatrao da takva zaštita, barem načelno, može obuhvaćati i pravo pojedinca da traži naknadu štete koja mu je nastala zbog toga što nije provedena procjena utjecaja na okoliš. Šteta koja nastane mora, međutim, biti uzrokovana učincima koje projekt ima na okoliš da bi se mogla zahtijevati temeljem povrede prava na procjenu takvog utjecaja. Naknadu štete pojedinci mogu tražiti na dva temelja – bilo temeljem primjenjivih nacionalnih pravila o odgovornosti za štetu (u kojem slučaju, nacionalni sud mora, međutim, voditi računa o europskim načelima ekvivalentnosti i djelotvornosti); bilo temeljem europskog instituta odgovornosti države za štetu, u kojem će slučaju država biti odgovorna ako se ispune europskim pravom predviđene pretpostavke: namjera povrijeđene pravne norme da dodijeli pravo, dovoljne ozbiljnosti povrede i uzročne veze između propusta da se povede procjena utjecaja na okoliš i nastale štete.
Kako je Sud na kraju obrazloženja zaključio kako se čini da u slučaju kad se šteta sastoji od umanjenja vrijednosti imovine ne postoji izravna uzročna veza između propusta provedbe procjene i štete, time je bitno umanjio šansu da pojedinci u ovakvim slučajevima doista i ostvare naknadu štete i to ne samo primjenom europskom instituta odgovornosti za štete, već i primjenom postojećih instituta nacionalnih prava. No, bez obzira na to, naknada štete nije u načelu isključena, upravo suprotno. Za neke druge vrste štete, koje se ne sastoje samo u umanjenju vrijednosti nekretnina, Sud će moguće doći do drugačijeg zaključka o uzroku i posljedici.

Presuda o troškovima sudskog postupka

Važnost presude
Presuda je, u kontekstu Aarhuške konvencije, prvenstveno važna stoga što je sudsku praksu koja omogućava ograničavanje troškova sudskog postupka, ali bez da pri tome postoji prateće zakonodavstvo koje sudovi daje takvu mogućnost, smatrala nepravilnom provedbom zahtjeva da troškovi sudskih postupka u području zaštite okoliša ne budu pretjerano skupi. Stoga je takvu obvezu, koja između ostalog proizlazi i iz članka 9. stavka 4. Aarhuške konvencije, potrebno provesti jasnim zakonodavnim odredbama.

Činjenice predmeta
Predmet C-427/07 Komisija protiv Irske (presuda od 16. srpnja 2009.)

Presuda o pravu udruga za zaštitu okoliša na status stranke u upravnom postupku

Predmet C-240/09 Slovački smeđi medvjedi (presuda od 8. ožujka 2011.)

Činjenice predmeta
Predmet je započeo pred slovačkim sudom temeljem tužbe jedne slovačke udruge za zaštitu okoliša (Lesoochranáske zoskupenie VLK – dalje: LZ) protiv slovačkog Ministarstva zaštite okoliša. Navedena udruga tražila je da sud potvrdi njeno pravo sudjelovanja u upravnom postupku u kojem se odobravaju iznimke od sustava zaštite životinjskih vrsta, u konkretnom slučaju smeđeg medvjeda. Udruga je, pošto je saznala da određene lovačke udruge zahtijevaju da im Ministarstvo odobri izlov smeđeg medvjeda, kao iznimku Habitat direktivi (92/43/EEC), zatražila da im se odobri status stranke u upravnom postupku za izdavanje takve dozvole. Ministarstvo je odbilo njihov zahtjev i u prvom stupnju i u žalbenom postupku. Kako joj nije bio odobren položaj stranke u ranijem upravnom postupku, LZ također nije imao ni mogućnost podnijeti tužbu za poništenje odluke kojom je taj postupak završio, a kojom je Ministarstvo odobrilo lov na smeđeg medvjeda.

Presuda o udrugama kao priznatim pravobraniteljima okoliša koje nastupaju u općem interesu

Važnost presude
Ovom je presudom, Sud EU omogućio zaštitu prirode i okoliša, koji se ne mogu sami braniti pred sudom, udrugama koje građani osnuju u tu svrhu. Iako se zahtjev da tužbu može podnijeti samo osoba kojoj je možebitno povrijeđeno pravo, što pretpostavlja da joj je takvo pravo bilo priznato, može postaviti u odnosu na pojedince – fizičke i pravne osobe, inzistiranje na takvom kriteriju u odnosu na udruge za zaštitu okoliša zapravo bi, suprotno intenciji konvencije, onemogućilo udrugama da svoj cilj ostvaruju i pred sudovima. Udruge stoga mogu podnijeti tužbu kad god tvrde da je došlo do povrede odredbi koje služe zaštiti prirode i okoliša. Stoga im je, na neki način, priznat položaj pravobranitelja okoliša koji nastupa u općem interesu.

Presuda o tome kako pretjerani visoko troškovi postupka odvraćaju pojedince i udruge od upuštanja u postupke, što je protivno Aarhuškoj konveciji

Važnost presude
Ova je presuda važna jer je naglasila da nije dovoljno formalno omogućiti pristup javnosti sudovima radi zaštite njihovih prava koja proizlaze iz propisa o zaštiti okoliša. Ta mogućnost mora i u stvarnosti biti provediva, a ukoliko su troškovi postupka pretjerano visoki, to može i pojedince i udruge za zaštitu okoliša odvratiti od upuštanja u postupak. Zahtjev Aarhuške konvencije i provedbenog europskog zakonodavstva da države ograniče troškove sudskih postupaka na razumnu visinu odraz je želje da se širokoj javnosti omogući da, braneći vlastite interese, istovremeno 'zastupa okoliš'. Zahtjevu za kontrolu nad troškovima postupka Sud je dao dodatnu težinu, interpretirajući ga kao izraz temeljenog prava na djelotvornu sudsku zaštitu, koji danas u EU garantira i Povelja temeljnih prava EU.

David pobijedio Golijata

Mještani Marčane i Zelena Istra na sudu srušili rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode za otvaranje novog kamenoloma u Marčani

Od 18. siječnja 2013. do 15. siječnja 2015. trajao je postupak koji je na Upravnom sudu u Rijeci pokrenulo šest privatnih tužitelja iz Marčane i Zelena Istra protiv rješenja Ministarstva zaštite okoliša i prirode o prihvatljivosti za okoliš eksploatacije karbonatne sirovine na eksploatacijskom polju Marčana 1 nositelja zahvata Kamen produkt d.o.o. Tužitelji su osporavali zakonitost tog rješenja, a sud je prihvatio njihove tvrdnje i dokaze i poništio rješenje.

Visoki upravni sud ukinuo je Plan gospodarenja otpadom Velike Gorice jer za njega nije provedena strateška procjena utjecaja na okoliš

S obzirom da tijela uprave na lokalnoj i županijskoj razini čine sve što mogu da bi izbjegli stratešku procjenu utjecaja na okoliš za svoje planove, programe i strategije, ova presuda Viskog upravnog suda, kojom se ukida jedan plan jer za njega nije učinjena strateška procjena, ima veliki značaj. U nastavku donosimo tekst presude u cijelosti.

Poslovni broj: Usoz-135/15-5

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA