Primjedbe na Rudarsko-geološku studiju gospodarenja mineralnim sirovinama Istarske županije: Nužno je planiranje eksploatacije mineralnih sirovina u zonama bez interesa ostalih korisnika prostora

Zadatak je prostornog plana da uskladi suprotstavljene interese u prostoru i to na način da se isključe zone u kojima ne postoje uvjeti za eksploataciju mineralnih sirovina. Javni se interes ne može osigurati jednostranom podrškom eksploataciji na mjestima gdje postoje resursi, već isključivo usklađivanjem suprotstavljenih interesa u prostoru. Tako bi se prostornim planom trebale definirati tzv. tabu zone, odnosno zone rezervirane za dugoročni turistički razvoj, zone najvrjednijih krajobraza, zone uz naselja, zone zaštićenih podzemnih voda itd. Rezultat bi bio planiranje eksploatacije mineralnih sirovina u zonama bez interesa ostalih korisnika prostora. U nastavku pročitajet primjedbe Zelene Istre te mještana Žminjštine, Lovreštine i Marčane, koji žive u susjedstvu postojećih ili planiranih kamenoloma.

Studija s više argumenata za onu stranu za koju su autori po prirodi svoje struke obrazovani i naklonjeni

Premda je predmetna Studija najcjelovitija slika trenutnog stanja eksploatacije i mineralnih sirovina u Istarskoj županijii i u tom smislu zaista vrlo korisna, u tom opsežnom radu, nažalost, nedostaju elementi za stvaranje podloge za održivu, nekonfliktnu i učinkovitu upotrebu mineralnih sirovina u Istri. Taj je nedostatak uzrokovan neuravnoteženim pristupom temama koje eksploataciju mineralnih sirovina čine održivom: teme poput stjecanja podrške i suglasnosti za eksploataciju u lokalnoj zajednici, primjene najboljih dostupnih praksi, poboljšanje rezultata zaštite okoliša, poticanje recikliranja i očuvanje prirodnih resursa jesu spomenute u dijelovima teksta, ali nedostaju konkretni prijedlozi i mjere kojima bi ti načelni stavovi mogli realizirati u stvarnosti.

Konfliktne situacije koje se događaju zbog eksploatacije mineralnih sirovina uzrokovane su neuravnoteženim pristupom i neuzimanjem u obzir suprostavljenih interesa u prostoru. Ni predmetna Studija po tom pitanju ne čini korak naprijed. Ova Rudarsko-geološka studija potencijala i gospodarenja mineralnim sirovinama Istarske županije, poput slične iz 2007. godine, navodi više argumenata za onu stranu za koju su autori po prirodi svoje struke obrazovani i naklonjeni . Naglašen pozitivni stav prema eksploataciji mineralnih sirovina u nekim dijelovima prelazi u neprimjereni zagovarački i stav koji omalovažava objektivne poteškoće stanovništva zbog eksploatacije mineralnih sirovina u njihovoj blizini. Najbolje se to vidi u iznošenju paušalnih, ničim argumentiranih izjava koje ilustriraju stajališta «rudarskog» miljea, koja se najčešće koriste u slučajevima kada se želi izbjeći odgovornost i plaćanje odšteta za počinjene štete na imovini. Vrhunac takvog «stručnog» stava je sljedeća misao: «U odnosu na pritužbe građana o utjecaju miniranja na njihove objekte treba biti realan i obazriv. U mnogo slučajeva su uz već postojeće kamenolome građeni objekti i tu ostaje upitna njihova legalnost. Zbog eventualnih oštećenja od miniranja na objektima unutar građevinskih područja naselja do sada nije bilo naknada šteta, što upućuje na pravilno obavljanje radnji miniranja u kamenolomima. Danas je tehnologija miniranja takva da na udaljenostima 200 m od objekata nema oštećenja od seizmičkih valova i zračnih i zvučnih udarnih valova.» Očito je da je autor Studije u svom «istraživanju» koristio metodu razgovora – ali, nažalost, isključivo s osobama koje pripadaju «rudarskom» miljeu. Dokazi o oštećenjima građevina u blizini kamenoloma su bezbrojni, no građani iz vlastitih iskustava vrlo dobro znaju kako je takvu štetu gotovo nemoguće naplatiti (loše funkcioniranje pravne države, neučinkovitost i sporost pravosuđa, teret dokazivanja na strani tužitelja, korumpiranost na svim razinama itd.). Omalovažavanje stavova javnosti vidljivo je i na mnogim drugim mjestima: «Kako bi se izbjegle naknadne rasprave o "opasnostima" za okolni živi svijet zbog rada kamenoloma...«. Stavljanjem riječi opasnosti pod navodnike sugerira se pretjeranost takve tvrdnje.
Sljedeći primjer odnosi se na dio Studije u kojem se opisuju pozitivni i negativni učinci eksploatacije mineralnih sirovina: “Proizvodnja svakako ima svoje pozitivne strane, tu se očekuju koristi na području gospodarstva i zapošljavanje lokalnog stanovništva. No uz pozitivne učinke mogući su neželjeni utjecaji na okoliš.“ Premda je svima jasno da su negativne posljedice po okoliš sasvim izvjesne i vrlo značajne, te da je prikladnije koristiti riječ «podrazumijevajući» nego «neželjeni utjecaj na okoliš», autor u cijeloj Studiji nastoji minimizirati i relativizirati negativne učinke eksploatacije.

Ovakvo stajalište ima poguban značaj za stanovnike koji trpe štete zbog blizine kamenoloma. Da bi se neki problem počeo rješavati, treba najprije početi s priznavanjem postojanja problema da bi se moglo pristupiti njegovom opisu i kvantificiranju, a zatim i rješavanju, u kojem naknade za štetu i planiranje lokacija za buduća eksplotacijska polja kojim se ti problemi nastoje izbjeći imaju prioritet. Stoga Studiju smatramo nepotpunom u tom smislu i prilažemo još jednom rezultate ankete o poteškoćama zbog života u blizini kamenoloma, koju je ispunilo 111 osoba, te tražimo da se odgovori ispitanika uzmu u obzir prilikom planiranja budućih eksplotacijskih polja. Odgovori svih ispitanika vrlo su slični premda se radi o 6 različitih kamenoloma u Istri (Šumber - Nedešćina, Plovanija, Laković - Sv. Lovreč), Kurili - Kanfanar, Žminj i Mostu Raša), što govori o ujednačenim negativnim aspektima bez obzira na lokaciju, vlasnika, veličinu itd. Analiza ispunjenih upitnika je pokazala značajan negativni utjecaj kamenoloma na pogođenu populaciju i njihovu imovinu. Tako 82% ispitanika smatra da bi najmanja udaljenost novih eksploatacijskih polja od stambenih objekata/građevnih zona trebala biti 2 km. 88% ispitanika smatra da bi stambeni objekt ili zemljište trebali biti udaljeni najmanje 2 km od kamenoloma da bi se izbjegao negativni utjecaj na vrijednost nekretnina. Na pitanje o utjecaju na vrijednost nekretnina, 47% ispitanih odgovara da zbog blizine kamenoloma ne bi mogli prodati svoj stambeni objekt, a ostalih 43% da bi to bilo vrlo teško i to samo po znatno nižoj cijeni od njegove stvarne vrijednosti.

Na mjestima u Studiji gdje se pravilno ocjenjuje štetni učinak na okoliš i prirodu, ne donosi se i zaključak o štetama u gospodarstvu koje proizlaze iz takvih šteta u okolišu. Tako se pored tvrdnje da «rad u kamenolomu oslobađa određenu količinu kamene prašine. Ta će se prašina taložiti na svim nadzenim organima biljaka. Najveći utjecaj na vegetaciju prašina ima na listovima, na kojima stvara soj koji smanjuje fotosintezu....Kada se radi o prašini koja potječe od vapnenca (najveći broj ležita) ona redovito djeluje tako da povećava pH tla», ne donosi i zaključak o štetnim posljedicama za poljoprivrednu djelatnost, onu gospodarsku, ali i malu, za osobne potrebe.

Pored tvrdnje da «iz vizualne degradacije područja proizlaze i ostale negativne pojave na estetiku prostora, što se očituje u sljedećem:...izmijenjena je cjelovita slika užeg područja...smanjena je privlačnost, atraktivnost i simbolična vrijednost prostora» ne stoji i zaključak o neizbježnom padu vrijednosti nekretnina i onemogućavanju gospodarskih aktivnosti koji svoj temelj nalaze upravo u atraktivnosti prostora.
S obzirom da je Studija podloga za izradu Prostornog plana Istarske županije, trebalo bi ju nadopuniti elementima koji se odnose na mišljenje javnosti o eksploataciji mineralnih sirovina u njihovom okruženju. Sudjelovanje javnosti omogućava da se utvrde i interesti u prostoru koji su suprotstavljenima eksploataciji mineralnih sirovina. To se neće moći učiniti ako se točno ne utvrde aktivnosti i zone u kojima se događaju konflikti (poput naseljenih područja, vrijednih poljoprivrednih i prirodnih područja i krajobraza, područja zaštite podzemnih voda itd.). I u samoj se Studiji navodi da su u nekim zemljama žalbe na eksploataciju mineralnih sirovina malobrojne, a ta činjenica se pripisuje «kvalitetno izrađenim prostornim planovima u kojima je većina potencijalnih konflikata već riješena».

Zadatak je prostornog plana da uskladi suprotstavljene interese u prostoru i to na način da se isključe zone u kojima ne postoje uvjeti za eksploataciju mineralnih sirovina. Javni se interes ne može osigurati jednostranom podrškom eksploataciji na mjestima gdje postoje resursi, već isključivo usklađivanjem suprotstavljenih interesa u prostoru. Tako bi se prostornim planom trebale definirati tzv. tabu zone, odnosno zone rezervirane za dugoročni turistički razvoj, zone najvrjednijih krajobraza, zone uz naselja, zone zaštićenih podzemnih voda itd. Rezultat bi bio planiranje eksploatacije mineralnih sirovina u zonama bez interesa ostalih korisnika prostora. (vidi primjer Austrijske mineralne politike .- GIS zrada karte http://www.hgk.hr/wp-content/blogs.dir/1/files_mf/7_najbolje_prakse_u_pl... - primjer planiranja u kojem su očuvane zone za mineralne sirovine u regionalnom planiranu, a sukobi u prostoru uklonjeni).

Na primjeru Zakona o potvrđivanju Konvencije o europskim krajobrazima iz 2002. godine ilustrirat ćemo pristup koji bi Županija trebala primijeniti prilikom odlučivanja o lokacijama za eksploataciju mineralnih sirovina. Premda je Zakon donesen prije više od 10 godina, Istarska županija nije učinila ništa da se uskladi s njegovim odredbama. Tako je tim Zakonom utvrđena obaveza “da će uspostaviti i provoditi krajobrazne politike koje imaju za cilj zaštitu krajobraza, upravljanje i planiranje, donošenjem posebnih mjera; da će uspostaviti postupci sudjelovanja javnosti, lokalnih i regionalnih vlasti te drugih strana koje su zainteresirane za određivanje i provedbu krajobraznih politika; da će ugraditi krajobraz u svoje politike regionalnog i urbanističkog planiranja te u svoje politike u vezi s kulturom, zaštitom okoliša, poljoprivredom, socijalnom i gospodarskom politikom, kao i u sve druge politike koje bi mogle izravno ili neizravno utjecati na krajobraz.»
Lokacije za eksploataciju mineralnih sirovina trebale bi se utvrditi na način da ne dolaze u koliziju s opstankom najvrjednijih krajobraza (ekološki, povijesno i kulturno). Da bi to bilo izvedivo, treba, međutim, najprije utvrditi najvrjednije krajobraze u Istarskoj županiji «vodeći računa o osobitim vrijednostima koje im pridaje stanovništvo». Pri tome treba voditi računa i da fizički utjecaj na krajobraz, koji je vrlo agresivan i nepopravljiv, nije isto što i vizualni utjecaj odnosno izloženost nekog tako agresivnog zahvata u krajobraz pogledima. Prvi je utjecaj na resurs dok se u slučaju drugog radi o utjecaju na populaciju. Eksploatacijska polja moraju se planirati na vizualno manje izloženim dijelovima krajobraza. Uznemiravajući pogled na krajolik devastiran kamenolomom ITV-a u Raškoj dolini, vidljiv s vrlo prometne ceste Barban-Raša ni u jednoj se civiliziranoj zemlji ne bi smio dopustiti.

Isti se postupak treba primijeniti u i slučaju lokacija seoskog turizma. Kamenolomi su prijetnja agroturizmu obzirom da se eksploatacija u pravilu događa neposredno u blizini naseljenih mjesta (primjer: Rakovci, Šumber, Rakalj, Maklavun itd.) te se koristi postojeća cestovna i druga infrastruktura. Kamenolomi su, osim vizualnog zagađenja, jaki proizvođaci buke i prašine i uništavači bioraznolikosti - upravo ono što je agroturizmu faktor privlačenja u neku destinaciju. Stoga bi u blizini takvih lokacija uvjeti za otvaranje eksploatacijskih polja trebali biti ili podzemni kop ili udaljenost veća od 200 odnosno 500 metara od takvih naselja.

Ako su prostornim planovima jedinica lokalne samouprave planirani turistički punktovi i punktovi agroturizma, eksploatacijska bi polja na tim područjima te na sigurnoj udaljenosti trebalo zabraniti. Budući da jedan od glavnih argumanata u prilog eksploatacije otvaranje novih radnih mjesta, konkretne bi podatke o zapošljavnju u toj industriji trebali usporediti s podacima Europske federacije seoskog turizma kojima se navodi da četiri kreveta u agorturizmu kreiraju jedno radno mjesto kroz zeleno poduzetništvo. Odnosno, treba realano sagledati i usporediti mogućnosti razvoja na nekom području kao i postojeće interese.

Eksploatacija mineralnih sirovina jedinicama lokalne uprave u brojnim slučajevima donosi više štete nego koristi

Prema podacima Hrvatske gospodarske komore u sektoru vađenja ruda u Istarskoj županiji je 2011. godine bilo zaposleno samo 133 radnika. Zapanjujuće niska brojka s obzirom da je zapošljavanje uvijek jedan od temeljnih argumenata u prilog te djelatnosti. Uspoređujući štete koje nastaju u okolišu i broj zaposlenih te iznos godišnjih naknada koju koncesionari plaćaju jedinicama lokalne samouprave, dolazimo do zaključka o nesrazmjeru koristi za lokalnu / društvenu zajednicu i šteta koje uzrokuje ta djelatnost. Tako npr. Općina Sveta Nedelja prihoduje samo 30.000,00 kn godišnje od kamenoloma, Buje 80.000,00 kn, a Novigrad 38.500,00 kn. Zato i sam autor navodi: «Vrijednost naknada za eksploataciju, nije naročito impresivna. Lako je zamislivo da se navedenim sredstvima teško mogu sanirati i same posljedice na javnu cestovnu infrastrukturu, a kamoli da još neki dio sredstava preostane kao kompenzacija široj društvenoj zajednici za činjenicu da u njihovoj blizini postoji ambijentalno-agresivna djelatnost.» S pravom možemo zaključiti, stoga, da eksploatacija mineralnih sirovina jedinicama lokalne uprave u brojnim slučajevima donosi više štete nego koristi. Nadamo se da će ovi argumenti uzeti u obzir prilikom izrade strateške procjene utjecaja na okoliš za Postorni plan Istarske županije, čija je izrada u tijeku. Naime, jedan od elemenata strateške procjene su upravo mogućnosti eksploatacije mineralnih sirovina u županiji. Eksploatacija mineralnh sirovina nepovratno uništava resurs za neke druge, održive oblike gospodarnih djelatnosti, poput turizma i poljoprivrede, te ju stoga treba pažljivo planirati u obujmu koji neće zajednici donijeti više štete nego koristi. Prema navodima iz Studije, 60% prihoda od iskopanih mineralnih sirovina ostvaruje se izvozom, dakle ne za lokalne nego čak ni nacionalne potrebe, a 85% prihoda od te djelatnosti u Istarskoj županiji ostvarile su u periodu od 2006. do 2011. samo 2 velike tvrtke, Holcim d.o.o. i Kamen Pazin d.d.. Eksploatacija mineralnih sirovina predstavlja ukupno 3% ukupnih prihoda Županije.
Prema rezultatima analize HGK za period 2008. do 2011. godine, najveća smanjenja zaposlenosti u Istarskoj županiji dogodila su se, između ostalog, upravo u djelatnosti rudarstva i vađenja i to za čak 29%. U istom se četvorogodišnjem periodu zabilježio porast zaposlenosti u turizmu i to od 2,2%, dok je 2011. zabilježen porast od 6,5%.

Konfliktne situacije u vezi s eksplotacijom mineralnih sirovina, događaju se upravo stoga što se prostornim planom one nisu onemogućile, što se sudjelovanje javnosti događa jedino u prekasnoj fazi rasprave o studijima utjecaja na okoliš, za koje i sam izrađivač Studije tvrdi «da ne vrijede ni papira na kojima su napisane» i stoga što ne postoji sustav kompenzacija lokalnim zajednicama za neizbježne promjene u okolišu i štete koje nastaju zbog eksploatacije. Stoga smatramo da bi prostornim planom, dakle u ranoj fazi planiranja, trebalo uzeti u obzir ishod konzultacija sa zainteresiranom javnošću (rezultati provedenih anketa) prilikom planiranja lokacija za buduća eksploatacijska polja. Na temelju svih odgovora iz upitnika, jasno je da je 500 metara minimalne udaljenosti građevinskih zona od eksploatacijskog polja za tehničko-građevni i 200 metara za arhitektonski kamen premala udaljenost i da ju teba povećati. Ukoliko postoji zakonska osnova, prostornim planom trebalo predvidjeti i sustav kompenzacija u slučajevima gdje se postojeći kamenolomi nalaze na udaljenosti manjoj od 200 / 500 metara od postojećih građevina.
Za kamenolome tehničko-građevnog kamena koji se nalaze na udaljenosti manjoj od 500 metara od stambenih zgrada, te manjoj od 200 metara za arhitektonski kamen trebalo bi onemogućiti daljnje širenje odnosno približavanje kućama, a za vlasnike osigurati pravedne naknade i kompenzacije za štete i umanjenu kvalitetu života.

Svjedoci smo rastućeg standarda i javnih očekivanja vezanih uz smanjenje negativnog utjecaja na okoliš zbog eksploatacije mineralnih sirovina. Situacija je trenutno, blago rečeno, nezadovoljavajuća, naročito zbog manjkavog nadzora i mehanizama na raspolaganju javnosti za obranu svojih prava. Stoga je izrada Prostornog plana Istarske županije temeljni instrument za ispunjavanje tih očekivanja.

Postoje neki primjeri dobre prakse planiranja eksploatacije mineralnih sirovina u kojima su predstavnici zainteresirane javnosti uključeni na institucionalizirani način u postupak odlučivanja o lokacijama eksploatacije (vidi primjer sastava Odbora koji usvajaju provincijalne i općinske planove za rudarenje u Regiji Emilia Romagna: http://www.hgk.hr/wp-content/blogs.dir/1/files_mf/8_aggregates_planning_... Odbor čine predstavnici javne uprave, zainteresirane javnosti – okolišnih udruga i industrije, a općinski planovi rudarenja obavezni su aneks općinskih prostornih planova)

Na temelju Rudarsko-geoloških studija jedinice lokalne samouprave i jedinice područne samouprave dužne su u svojim razvojnim dokumentima planirati potrebe i način opskrbe mineralnim sirovinama. Navodi se da Županijska razvojna strategija ističe potrebu smanjivanja broja eksploatacijskih polja tehničko-građevnog kamena. I u Studiji se navodi da je «realno u narednih desetak godina težiti smanjivanju broja eksploatacijskih polja tehničko-građevnog kamena, na razinu od oko 20 koliko ih je bilo 2000. godine”, od danas 42 postojeća. Što je u suprotnosti s navodima Studije na drugim mjestima “Trgovačkim rudarskim društvima strateški važnima za razvoj gospodarstva i zadovoljenje potreba građana Istarske županije (izgradnja prometne, energetske, vodoprivredne, komunalne infrastrukture, stanogradnja, turistički sadržaji), koji ostvaruju dodatne vrijednosti oplemenjivanjem i preradom mineralnih sirovina te ostvaruju veći opseg zaposlenosti, potrebno je omogućiti dostupnost mineralnih resursa i otvaranjem novih eksploatacijih polja.

Iskorištavanje sekundarnih agregata iz građevinskog otpada, iskopa zemlje i kamenja kod građevinskih radova, otpada od vađenja mineralnih sirovina i proizvodnih ostataka prerađivačke industrije

Premda recikliranje građevinskog otpada ne može u cijelosti zamijeniti eksploataciju mineralnih sirovina, praksa u europskim državama je pokazala da se jedan vrijedni dio sirovina recikliranjem građevinskog otpada može uštedjeti. Recikliranje građevinskog otpada trebalo bi postati dio odredbi Prostornog plana Istarske županije kojima se regulira gospodarenje otpadom. Recikliranjem se smanjuje devastacija zemljišta/krajobraza i negativni utjecaji na okoliš te štede neobnovljivi prirodni resursi. Dosad se nije uzimala u obzir proizvodnja agregata iz aktivnosti recikliranja (sekundarni agregati) i to bi novim prostornim planom trebalo mijenjati. U EU se reciklira 33% građevinskog otpada, čime se zadovoljava 5% potrebe za agregatima. Cilj EU je dostići do 2020. godine 70% recikliranja građevinskog opada. Strategija gospodarenja otpadom RH čak je i ambicioznija od toga. Da bi se postigli čak i najmanji rezultati, međutim, osim zakonskog okvira, nužno je uvesti mjere stimulacije recikliranja građevnog otpada te mjere destimulacije korištenja prirodnih resursa ekološkim naknadama.