ZA VIŠE DEMOKRATSKE STANDARDE UKLJUČIVANJA JAVNOSTI U IZRADU PROSTORNIH PLANOVA POTREBNA JE POLITIČKA VOLJA

Zelena Istra je 10. rujna 2015. u Domu hrvatskih branitelja u Puli organizirala javnu diskusiju «Mogu li građani utjecati na izradu prostornih planova». Panel je organiziran u okviru EU projekta «Povećanje transparentnosti u upravljanju vodnim i prostornim resursima». Diskusiji se odazvao pročelnik Upravnog odjela za održivi razvoj Josip Zidarić, voditelj izrade Prostornog plana Istarske županije, ravnateljica JU Zavod za prostorno uređenje u Istarskoj županiji Ingrid Paljar i 30-ak građana, od kojih je veliki broj sudjelovao u raspravi u trajanju od dva sata. Neposredni povod diskusiji je javna rasprava o izmjenama i dopunama Prostornog plana Istarske županije koja traje od 1. do 15. rujna, no cilj rasprave bio je širi – identificirati razloge isključivanja javnosti iz procesa izrade prostornih planova i ukazati na moguće načine unapređenja postojećeg stanja.

U uvodnom dijelu je moderatorica diskusije, Dušica Radojčić iz Zelene Istre, konstatirala kako je jasno da smo društvo s niskim demokratskim standardima, koje mori duboka korupcija i politički klijentelizam. Legitimitet odluka, kada su prostorni planovi u pitanju, stječe se zadovoljavanjem zakonske forme javnih rasprava, a ne zbiljskim procesom uključivanja javnosti u odlučivanje odnosno podrškom javnosti. Tako se događa da se često usvajaju odluke ili planska rješenja koje nailaze na veliko protivljenje javnosti ili da investitori mogu mijenjati planove prema svojim željama, dok javnost, koliko kod argumentirano istupila ili koliko god masovno bilo protivljenje nekom rješenju – to ne može. Na primjeru Prostornog plana Istarske županije ilustrirala je izrečeno. Izmjene PPIŽ radile su se od 2009. godine, dakle više od 5 godina. U tom periodu javnost se nikada nije imala prilike uključiti u raspravu o planskim rješenjima. Dokumenti na javnoj raspravi imaju preko 1000 stranica pa vrijeme za javnu raspravu od 15 dana ne omogućava pravi uvid. Plan je predstavljen u samo dva grada u županiji, te se ne očekuje, kao i nikad dosada, usvajanje pisanih primjedbi na Plan jer se javnost ne uključuje dovoljno rano u raspravu kada su bitne promjene još moguće i jer za to, poznato je, ne postoji tzv. politička volja. Rezultat su česti konflikti koji nastaju upravo zbog favoriziranja ekonomski moćnih dionika na štetu stanovnika odnosno lokalnih zajednica.

Elvis Bačac, predstavnik zainteresirane javnosti i uvodničar na panelu, opisao je jedan takav slučaj kada su nakon dobivenog sudskog spora u slučaju kamenoloma Marčana 1 građani izigrani izmjenama Prostornog plana a la carte - prema željama investitora. Zelena Istra i grupa zainteresiranih građana iz Marčane pokrenuli su 2013. godine sudski spor protiv Ministarstva zaštite okoliša i prirode koje je izdalo Rješenje o prihvatljivosti kamenoloma karbonatne sirovine Marčana 1 za okoliš. Dvije godine kasnije, nakon brojnih ročišta i dokaznog postupka, Sud je presudio u korist građana i poništio Rješenje s obzirom da navedeni kamenolom nije predviđen Prostornim planom Istarske županije. Jedan od argumenata građana bio je da se na toj lokaciji nalaze predviđena dva kamenoloma, zajednički izuzetno velike velike površine i to na području dosad nedirnute prirode, te da je predviđeni kamenolom arhitektonskog kamena zbog načina eksploatacije prihvatljivija opcija. Međutim, bez obzira na sudsku presudu i zdrav razum, ubrzo nakon toga u PPIŽ se ucrtava kamenolom karbonatne sirovine kakav je investitor poželio. Bačac je istaknuo kako se radi o još jednom dokazu kako PPIŽ, umjesto da rješava konflikte u prostoru, što bi mu trebao biti cilj, u potpunosti ignorira stanovnike i stvara podlogu za buduće konflikte.

Arhitekt Vjekoslav Gašparović, drugi uvodničar, na slučaju korupcije u prostornom planiranju kojem je osobno svjedočio obrazložio je kako se uobičajeno favorizira povlaštena manjina, a na štetu stanovništva. Na primjeru golfa na Muzilu opisao je primjer planiranja kao zadovoljavanja zakonske forme – ali bez ikakve veze sa stanovnicima područja koje se planira odnosno usklađenosti s njihovim potrebama, planiranja u kojem jedan političar može krojiti sudbinu cijelom gradu. Usporedio je primjer iz donesenih arhivskih članaka iz Glasa Istre iz 1992. godine, kada je u tom mediju pokrenuta široka javna rasprava o mogućim načinima korištenja napuštenih vojnih objekata u gradu, s današnjim načinom planiranja u Puli koje kreiraju partikularni interesi skriveni iza zakona, odnosno javne uprave. Javna gradska uprava postaje njihov servis, a građani i njihova ekonomija žrtve takvog planiranja. Javne rasprave u obliku u kojem se danas provode su ismijavanje demokracije i prostornog planiranja. Da bi sudjelovanje građana bilo učinkovito, mora se dogoditi u ranoj fazi planiranja, kada su sve mogućnosti još otvorene, no za to mora postojati volje kod izrađivača i nosioca izrade plana. Nažalost, primijetio je, nadležni sa sebe uvijek prebacuju odgovornost na neke više ili niže razine – ili zakone treba mijenjati ili bi netko drugi to trebao odraditi. Pri tome se referirao na prethodno izjavu Ingrid Paljar, koja se složila da su predrasprave jedini mogući način smislenog uključivanja građana u izradu prostornih planova, no smatra kako su postojeći zakoni prepreka tome. Drži da bi svoje prijedloge građani trebali usuglasiti sa svojim općinskim ili gradskim jedinicama uprave te zajednički uputiti prijedlog Županiji za izmjene plana. Ponudila je suradnju građanima koji su zaintereisirani za sudjelovanje u predlaganju nekih budućih izmjena PPIŽ u ranoj fazi planiranja. Josip Zidarić također smatra kako bi građani trebali preko svojih političkih predstavnika – vijećnika utjecati na izradu prostornih planova kao i putem mjesnih odbora. Sudionici iz publike su ih podsjetili kako je u tome upravo problem, kako su mjesni odbori, ukoliko nisu iz političke opcije kao ona na vlasti, potpuno nemoćni pa im se u Puli čak onemogućava sudjelovanje na sjednicama Gradskog vijeća, dok se vijećnici nikada ne izjašnjavaju prema savjesti već prema «partijskom diktatu».

Radojčić je na kraju zaključila kako su primjeri dobre prakse uključivanja građana u odlučivanje u Hrvatskoj rijetki, no ipak postoje poput vrlo ranog uključivanja građana u predlaganje izmjena prostornog plana Općine Gradec u Zagrebačkoj županiji. Nikakav zakon ne može spriječiti upravu koja to želi da prije, više i bolje informira i uključi građane. Takvi primjeri mogu biti motivacija i drugima za promjenu nabolje. U tome vidi mogućnost promjene u Istarskoj županiji, s čime su se svi prisutni složili, da umjesto formalnih javnih rasprava na kraju procedure jedinice lokalne i regionalne uprave građane pozovu na samom početku, kad je «papir još uvijek prazan», kako se slikovito izjasnila Ingrid Paljar, da se uloži veći napor u bolje informiranje i smislenije razgovore s građanima o željenom putu razvoja. S obzirom na trenutno stanje, takav prijedlog može izgledati utopistički, no podsjetila je kako nema prave demokracije bez ativnog građanstva, kako je jedno od temeljnih obilježja suvremenih demokracija prihvaćanje aktivne uloge građana i transparentnosti javne uprave kao temeljnih vrijednosti. To znači i spremnost tijela javne vlasti na savjetovanje sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja planova, zakona i drugih akata. Povratak povjerenja građana odnosno provođenje javnog interesa može se osigurati samo stvarnim uključivanjem građana u odlučivanje.

Radojčić ne na kraju panela Ingrid Paljar i Josipu Zidariću poklonila «Priručnik za savjetovanje sa zainteresiranom javnošću».

Dvosatnu diskusiju možete preslušati ovdje:
https://www.dropbox.com/s/nc1sw6ddqzeuxu8/ZOOM0016.MP3?dl=0

Content type: