POSTOJI LI I U MEĐIMURJU STRAH OD GRAĐANA?
U utorak 23. rujna 2014. u Tehnološko-inovacijskom centru Međimurje u Čakovcu održana je javna debata pod nazivom „Strah od građana“. Cilj javne debate bio je raspraviti s vladajućim i oporbenim strankama u Međimurskoj županiji o razlozima i reperkursijama izbjegavanja mehanizama neposrednog sudjelovanja građana u odlučivanju na lokalnoj razini.
Debatu je moderirao Berto Šalaj, izvanredni profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu dok su gosti javne debate bili Mladen Novak, predsjednik Međimurskog ogranka SDP-a; Kristijan Mavrek, povjerenik za Čakovec stranke OraH; Rajko Bulat, predsjednik Hrvatskih laburista – stranke rada za Međimursku županiju, Željko Pavlic, predsjednik Međimurskog demokratskog saveza te Štefanija Damjanović, potpredsjednica podružnice HNS-a Čakovec. Predstavnici HDZ-a Međimurske županije nisu se odazvali pozivu na debatu.
Kroz sat i pol trajanja debate 30-ak prisutnih građana imalo je prilike čuti kakvo je mišljenje predstavnika najjačih stranaka u Međimurskoj županiji o modelu direktne demokracije općenito te posebice o glavnim instrumentima direktne demokracije kao što su referendumi, građanske inicijative i opozivi.
Prema mišljenju Mladena Novaka, građani koriste instrumente direktne demokracije poput referenduma tek kada su pitanja od iznimne važnosti. Kao primjer naveo je upravo, vrlo vjerojatno, jedini primjer lokalnog referenduma u Međimurskoj županiji koji se održao upravo u veljači 2014. godine u općini Goričan. Na spomenutom referendumu odlučivalo se o izgradnji kompostane na području općine. Općinsko vijeće Općine Goričan dalo je zeleno svijetlo za izgradnju kompostane, nakon čega se okupila građanska inicijativa pod nazivom „Za čisti Goričan“ koja je prikupila 833 (ukupno 34,7% biračkog tijela općine) potpisa za pokretanje referenduma. Na referendumsko pitanje „Jeste bli protiv izgradnje kompostane i popratnih sadržaja u Goričanu označene u Detaljnom planu uređenja poljoprivredno gospodarske zone istočno od Goričana na građevnoj čestici komunalno servisnih djelatnosti (oznaka K3) Općine Goričan?” odazvalo se 1359 birača od ukupno njih 2418 što čini 56,2 posto. Čak 1264 birača se izjasnilo PROTIV izgradnje kompostane dok je 61 ZA izgradnju. Premda Novak ovaj primjer navodi kao jedan od uspješnih primjera referenduma, i u ovom se slučaju referendum koristio samo kao mogućnost stavljanja veta na neku odluku, dok bi, zapravo, referendume trebale raspisivati samoinicijativno lokalne vlasti u onim slučajevima kada postoje kontroverze ili snažni prijepori u zajednici o nekoj predloženoj odluci. To još u Hrvatskoj nismo vidjeli, premda je jedna od ključnih uloga lokalnih uprava upravo omogućavanje uključivanja građana u društveni i politički život u zajednici, odnosno razvoj demokracije.
Željko Pavlic smatra da su upravo građani ti koji su nezainteresirani te da najprije treba pojačati civilni sektor i instrumente direktne demokracije kako bi građani bili spremni sami pokrenuti neka pitanja. Prema njegovom mišljenju upravo bi trebalo nadograditi postojeći sustav smanjivanjem broja potpisa potrebnih za raspisivanje referenduma, navodeći primjer Slovenije i Švicarske, te izbacivanjem mogućnosti raspisivanja referenduma o Ustavnim i ljudskim pravima. Kao rješenje predlaže usklađivanje broja potpisa potrebnih za pokretanje referenduma ovisno o važnosti pitanja te nužnost adekvatnog informiranja i pripreme građane za temu o ojoj će se izjašnjavati.
Na pitanje postoji li strah od građana jedino je Rajko Bulat priznao kako smatra da se današnja politička elita strahovito boji građana te da pod hitno treba pronaći način za promjenu trenutnog sramotnog Zakona o referendumu jer će u protivnom vlast uvijek pronaći alat kojima će nastojati to spriječiti. Upravo se iz toga mišljenja povlači i neizostavni dio kao što je mišljenje o nizu paradoksa među kojima je, možda čak i najveći, da su propisani uvjeti za pokretanje i uspjeh građanskih inicijativa i referenduma na lokalnoj razini puno stroži i restriktivniji od onih na nacionalnoj razini. Takvi restriktivni uvjeti de facto onemogućuju građanima direktno odlučivanje o važnim političkim pitanjima na lokalnoj razini (kao što je primjer Srđa u Dubrovniku). U tom pogledu slaže se i Kristijan Mavrek, navodeći kako se trenutni Zakon o referendumu treba mijenjati te se ozbiljnije zalagati za promjene glede navedenog pitanja na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini.
Prema riječima moderatora, model direktne demokracije ne zaustavlja se samo na referendumima i građanskim inicijativama već se zalaže i za osmišljavanje novih oblika političkog sudjelovanja građana. Jedan od tih oblika je i koncept participativnog proračuna u kojemu građani neposredno odlučuju o proračunu, to jest o tome kako će se trošiti javna sredstva u njihovoj lokalnoj zajednici. Jesu li se čelnici političkih stanaka spremni politički zalagati za uvođenje koncepta participativnog proračuna? Konkretan odgovor nije se mogao čuti. Ali su se zato svi jednoglasno izjasnili kako sam koncept objeručke prihvaćaju.