Tribina "Budućnost Muzila: grad ili resort?" - kandidati IDS-a za gradonačelnika i zamjenika župana izbjegli sučeljavanje s građanima

Neposredno prije početka tribine “Budućnost Muzila: grad ili resort?”, koja se održala u Galeriji Cvajner u Puli u srijedu 15. svibnja popodne, svoj su dolazak naprasno otkazali kandidat iz IDS-a za gradonačelnika Pule, ujedno sadašnji gradonačelnik, Boris Miletić te kandidat za zamjenika župana Istarske županije, također IDS-ovac, Miodrag Čerina koji trenutno obnaša funkciju šefa kabineta župana. Samo dva dana ranije, odnosno u ponedjeljak, osoba odgovorna za odnose s javnošću u IDS-u, je potvrdila da će kandidat za gradonačelnika i zamjenik kandidata za župana sudjelovati na tribini u organizaciji Zelene Istre i Centra za mirovne studije. Na tribinu su se odazvali ostali kandidati za gradonačelnika i župana vodećih političkih stranaka iz Istre, Mauricio Licul i Bruno Nefat iz Ladonje te Peđa Grbin i Damir Kajin iz SDP-a. Cilj je tribine, naime, bio da javnost dobije priliku, i to baš pred izbore, čuti stajališta potencijalnih gradonačelnika i župana o predloženom razvojnom konceptu projekta Brijuni Rivijera i mogućim alternativama razvoju ovog prostora, a koji prema sadašnjim planovima, barem što se trenutne vladajuće garniture tiče, predviđa tek golf i apartmane.

Očito da pretendenti na mjesto prvog čovjeka Grada Pule i Županije iz redova IDS-a nisu našli za shodno građanima odgovoriti na pitanje kako misle, ukoliko ponovno dobiju izbore, upravljati prostorom veličine petine Pule od čak 180 hektara. Time su zapravo nastavili svoju već uhodanu politiku ignoriranja bilo kakve javne rasprave kad je u pitanju Muzil i općenito Brijuni Rivijera, ali isto tako i kad je riječ i o ostalim presudnim projektima koji zadiru u okoliš i stubokom mijenjaju habitat grada - pročistač otpadnih voda na Valkanama ili gradnja u Lučici Delfin, da spomenemo samo neke. Bahatost koja je djelomično i produkt straha od sučeljavanja s građanima, vidljiva je i u pismenom opravdanju za svoj nedolazak koji su dostavili organizatorima tribine. Miletić i Čerina poručili su da da se o Muzilu već raspravljalo na Gradskom vijeću, te da to nije tema kojom bi se pred izbore trebala baviti Zelena Istra (!). Tribinu su ignorirali i novinari Glasa Istre pa se s pravom javlja sumnja da je nedolazak glavnog regionalnog glasila i vladajuće stranke u Istri koordinirana akcija kojom se željelo stopirati otvaranje diskusije u široj javnosti o prostornom uređenju bivših vojnih zona Pule. Ispada da se osjetljivom temom Muzila, prema mišljenju vladajuće stranke, ne bi trebalo baviti ne samo u Zelenoj Istri nego ni u cijeloj Istri!

"O budućnosti Muzila trebaju odlučivati građani Pule, a ne pojedini investitori, ali prethodno se ovaj prostor mora otvoriti kako bi ga stanovnici doživjeli kao svoj dio grada jer tek kada ga upoznaju, mogu ga i planirati". Zajednički je stav ostalih okupljenih kandidata za gradonačelnika i istarskog župana na tribini koju je moderirao Hrvoje Hrabak, predsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata. Njega je pak zanimalo u kojoj je prostornoj fazi Muzil, na što je kandidat za istarskog župana iz Ladonje, Nefat upozorio da su Gradskom vijeću prezentirane smjernice za razvoj Muzila koje nisu uzele u obzir niti jednu raniju studiju stručnjaka i arhitekata, primjerice Pulske grupe i mladih studenata arhitekture koji su proučavali Muzil, a također su zanemarena mišljenja građana.
- U ovom trenutku Muzil je što se tiče planova tek velika fleka s ucrtanim golf igralištem. No, upravo je Muzil još jedina slobodna zona za širenje grada s kojim bi on mogao doživjeti kvantni skok. Muzil je već 200 godina dio grada Pule, taj prostor nije samo ono što je vidljivo na površini već ga čine i brojni podzemni prolazi, on je trodimenzionalni fenomen. Muzil je u ovom trenutku kadaver kojeg treba što prije oživjeti jer će ga u protivnom predatori rastrgati, upozorio je Nefat.
Prvi je korak, prema mišljenju SDP-ovog kandidata za župana Kajina, srušiti rampe i žice te vojsku zamijeniti zaštitarima koji bi kontrolirali da ne dođe do devastacije prostora kao na Monumentima i Sv. Katarini. Kao mogući načina čuvanja Muzila naveo je primjer Rt Kamenjaka. - Za veliku većinu građana Muzil je terra incognita i da bi građani znali što žele prvo trebaju imati otvorena vrata prema Muzilu. Ne smije se dogoditi ono što je još 2006. najavio Ivan Jakovčić da će "sadržaj koji će biti na Muzilu ovisiti o investitorima", a što se već sada događa na Katarini i Monumentima. Na Muzilu treba biti mjesta i za turizam, ali isto tako i za kulturu, sport, rekreaciju, obrtništvo, stambene zone, ističe Kajin koji smatra da je cijeli projekt Brijuni rivijera, na koji je od osnivanja istoimene tvrtke potrošeno već 12 milijuna kuna, bio bez rezultata.

Da Pula ima sposobne stručnjake, arhitekte koji su sudjelovali i na venecijanskom Bijenalu, te da se njihovo mišljenje treba pri planiranju prostora bivših vojnih zona uzeti u obzir, a ne kao aktualna vlast proglašavati ih neprijateljima i govoriti im da se odsele, mišljenje je Licula, kandidat Ladonje za pulskog gradonačelnika.
– Indikativno je da ni mi vijećnici, a kamoli građani, nismo bili upoznati sa smjernicama za razvoj Muzila, prvi smo ih puta vidjeli tek kad smo došli na gradsko vijeće. Što se tiče golfa, upravo je Miletić tražio da se ucrta u prostorni plan i to bez ikakve procjene utjecaja na okoliš, pa je možda zato danas izbjegao tribinu. Muzil nije izoliran primjer, ni za jedan značajan projekt u Puli koji se tiče okoliša nije provedena široka javna rasprava i tematska sjednica pod opravdanjem gradonačelnika da "nije bilo vremena", a studije koje nam se prezentiraju naručuju se sukladno nečijim interesima, ističe Licul.

SDP-ov kandidat za gradonačelnika Pule, Grbin napomenuo je da za Muzil nisu ni dobili studije nego tek dva idejna rješenja koje su izradile dvije tvrtke angažirane od strane Grada. Iako je tada glasao za smjernice, kaže da je to učinio s ogradom, da urbanistički plan ne bi podržao jer se ne poklapa s onim kako on vidi Muzil.
- Građane moramo pitati što žele na Muzilu, a jedan od načina je da to učinimo i kroz anketu. Za mene je Muzil prostor gdje će se grad širiti, dakle gradnje treba biti, ali umjerene. Treba li biti i turizma? Svakako, ali ne megalomanskih resorta!, kazao je Grbin. Napomenuo je da Muzilom ne upravlja tvrtka Brijuni rivijera, što mnogi ne znaju, već Agencija za upravljanje državnom imovinom AUDIO. Prema njegovom mišljenju agencija ili dioničko društvo Muzilu ne trebaju, već Grad Pula mora u suradnji s građanima donijeti prostorni plan prema kojem se onda vlasnici zemljišta, u ovom slučaju država, trebaju ravnati. Dodao je i to da postoji prijedlog da se cijeli fortifikacijski sustav Pule stavi na listu UNESCO-a, a time i dio Muzila, što bi u konačnici pomoglo i većoj zaštiti ovog vrijednog područja.

Nisu izostali ni vrlo zanimljivi komentari iz publike pa je tako Željko Marković kazao da građane više neće zadovoljiti formalne javne rasprave i paušalne ankete već je potrebno mijenjati model participiranja javnosti u donošenju odluka. Igor Galo bi sve blokirao dok se zaista ne bude znalo kakav Muzil trebamo, opasno je srljati u nešto kad cijela država nema nikakvu strategiju razvoja. Edna Jurcan iz Pulske grupe podsjetila je na skandalozne riječi župana Jakovčića, koji je javno poručio da treba ukloniti one koji se ne slažu s njegovom vizijom razvoja. - To smatram prijetnjom na razini Mussolinijevih izjava, kazala je. Da se o Puli nije uopće govorilo s njena pomorskog aspekta, kritizirao je Željko Popović, dok je Vlado Šegon zamjerio Grbinu što je podržavao projekte vladajućih unatoč pristiglim primjedbama građana.

Na tribini se mogao čuti i zanimljiv primjer na koji bi se način prostor mogao neškodljivo koristiti dok se prostorno ne osmisli. - Dijelovi Muzila dali bi se na upravljanje raznim udrugama i građanskim inicijativama koji bi se obavezali skrbiti za određene prostore. Mogle bi se organizirati i razne sportske manifestacije jer je infrastruktura već tamo, kao i nastavu na otvorenom u dogovoru sa školama. Postoji mogućnost organizirane okupacije, kazao je predlagatelj. A da Puljani znaju kako se to čini pokazuje primjer Rojca, bivše kasarne koja je upravo zahvaljujući organiziranoj okupaciji građana danas postala bilo civilnog sektora ovoga grada.