Istraživanje i eksploatacija nafte i plina u hrvatskom dijelu Jadrana - započeo postupak strateške procjene utjecaja na okoliš

Informirajte se! Uključite se!

Ministarstvo gospodarstva objavilo je poziv za sudjelovanju u postupku utvrđivanja sadržaja strateške procjene utjecaja na okoliš Okvirnog plana i programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu. Prijedlozi za obavezni sadržaj strateške studije mogu se dostaviti Ministarstvu do 29. rujna 2014.

Okolišne udruge okupljene u mreži Zeleni forum dostavit će svoje prijedloge obaveznog sadržaja strateške studije. No, da bismo i širu javnost informirali i pospješili slanje komentara i prijedloga, dajemo neke osnovne informacije o Okvirnom planu i programu istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu, razjašnjavamo osnovne pojmove i ukazujemo na glavne rizike takvih aktivnosti u Jadranskom moru.

Okvirni plan i program istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu određuje radnje koje će se izvoditi na području Jadrana u istražnom i eksploatacijskom razdoblju.

Stupanjem Zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika na snagu 30.7.2013., omogućen je razvoj istraživanja i eksploatacije nafte i plina u RH te je time omogućeno i javno nadmetanje za izdavanje dozvola za istraživanje i eksplotaciju ugljikovodika.
Planom je na Jadranu predviđeno 29 istražnih polja ukupne površine 38.822 km2 (?!), dok je ukupna površina hrvatskog dijela Jadrana 40.984 km2 (Hrvatski Jadran i novi teritorialni ustroj, Riđanović i Bićanić, 1993, str. 91).

Ugljikovodici znače naftu, prirodni plin i plinski kondenzat.

Eksploatacija ugljikovodika znači pridobivanje ugljikovodika iz ležišta i oplemenjivanje ugljikovodika, transport ugljikovodika cjevovodima, kada je u tehnološkoj svezi s odobrenim eksploatacijskim poljima, skladištenje ugljikovodika i trajno zbrinjavanje plinova u geološkim strukturama.

Koncesija znači pravo na razradu i eksploataciju koja se dodjeljuje jednom ili više investitora kojima je prethodno izdana dozvola za izvođenje istražnih radova.

Investitoru kojem je izdana dozvola bit će u slučaju proglašenja komercijalnog otkrića bez provođenja bilo kakvih daljnjih postupaka, temeljem dodatka ugovora dodijeljena koncesija.
Dozvola se izdaje na razdoblje od najdulje 30 godina i obuhvaća istražno razdoblje i razdoblje eksploatacije koje započinje izravnom dodjelom koncesije.
Istražno razdoblje traje najdulje pet godina, a na zahtjev investitora može se zbog opravdanih razloga produljiti najviše dva puta tijekom trajanja istražnog razdoblja i to na način da svako produljenje može trajati maksimalno šest mjeseci.

Talijanska organizacija za zaštitu prirode i okoliša WWF objavila je studiju pod nazivom "Trivelle in vista – la mappa aggiornata del rischio piattaforme off-shore nei mari italiani" - Bušilice na vidiku – mapa rizika off-shore platformi u talijanskim morima

Studija donosi mnoge korisne podatke za tu vrstu aktivnosti koji se odnose i na hrvatski dio Jadrana, naročito kada su rizici u pitanju. Donosmo vam prijevod nekih dijelova studije, uz napomenu da terminologija možda nije usklađena s onom stručnom u upotrebi u hrvatskom jeziku. No, za razumijevanje rizika, naš je prijevod sasvim dovoljan. Za one koji poznaju talijanski jezik i imaju interesa, objavljujemo i tekst cjelovite studije, čije čitanje preporučamo.

Prema istraživanju provedenom u Italiji, istraživanje i eksploatacija ugljikovodika u Italiji kompanijama je interesantna je isključivo zbog toga što su te aktivnosi oslobođene plaćanja poreza i snažno subvencionirane. U WWF-ovom dosjeu "Milijuni poklona" (siječanj 2012.) Italija je opisana kao "Divlji Zapad za bušotine" odnosno "Raj za naftaše" – u sukobu s ostalim gospodarskim aktivnostima poput ribarstva i turizma. Protiv takve politike ustaju i jedinice lokalne uprave i građani koji žele zaštititi svoj teritorij, krajobraz i biološku raznolikost, koji su temeljni čimbenici bogatstva nacije. U Pescari je protiv izgradnje platforme Ombrina Mare 13. travnja 2013. prosvjedovalo 30 tisuća ljudi, a snažnih je mobilizacija bilo u cijeloj Regiji Puglia i Sicilijanskom kanalu (područje na kojem su se udružile organizacije ribara protiv odluke Vlade o davanju koncesija za istraživanje ugljkovodika na tom području) tijekom 2100. i 2012. godine.
......
Osim porasta cijene ugljikovodika u svijetu i potrage za novim nalazištima, uzrok invazije naftaša u Jadranu opisan je u dosjeu "Milijuni poklona", u kojem se iznose podaci o olakšicama tvrtkama koje se bave eksploatacijom ugljikovodika, koje su tako povoljne da je eksploatacija isplativa čak i na poljima s malim rezervama poput onih na Jadranu (zone od najvećeg interesa za eksploataciju na talijanskoj stani Jadrana nalaze se na sjevernom i srednjem Jadranu).
......
Kompanije koje se bave eksploatacijom nafte i plina ostvaruje astronomske zarade, plaćajući u drugim državama prava na eksplotaciju (royalty = naknade, op.prev. ) u iznosu od 50%. U Italiji ta naknada iznosi svega 7%! Royalty u Italiji je među najnižima u svijetu (u Gvineji iznose 25%, u
Venecueli 33%, Libiji 85%, Saudijskoj Arabiji 50%, Rusiji 80%, Kanadi 50%, Aljasci
60%, Norveškoj 80% (izvor: The Economist, PVH Van Meurs 2007-oil sand and offshore/heavy oil projects Combined Ownership&Governement Share) (op.prevoditeljice: hrvatskom Uredbom o naknadi za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika iz ožujka 2014., novčana naknada za pridobivene količine ugjlikovodika iznosi 10% od tržišne vrijednosti pridobivenih ugljikovodika i prihod je RH - dakle opet među najnižima u svijetu).
....
Talijanska je praksa pokazala (poput one hrvatske op.prev.) da provedeni postupci procjene utjecaja na okoliš za eksploataciju ugljikovodika nisu nikakva garancija zaštite morskih ekosustava kao ni obalnih krajobraza, jer se u gotovo sto posto slučajeva završavaju dopuštenjima za eksploataciju, premda su studije na temelju kojih se dozvole izdaju pune tehničko-znanstvenih manjkavosti i propusta.
.....
Tako je u Jadransko more s talijanske (i hrvatske op.prv.) strane stigao i međunarodni kolos Spectrum Geo LTD, društvo koje istražuje i pruža informacije o mogućim poljima ugljikovodika.
.....

Međunarodni monetarni fond je u siječnju 2012. godine objavio dokument u kojem optužuje i kritizira sustav subvencija za eksploataciju fosilnih goriva zbog snažnog doprinosa klimatskim promjenama i neodrživim eksternim društvenim troškovima. Eksterni društveni troškovi su golemi i odnose se na pretjerano korištenje nafte i derivata, ugljena i prirodnog plina te smanjivanje poticaja za investije na području energetske učinkovitosti i u obnovljive izvore energije.
.....
Prema Međunarodnoj agenciji za energiju (International Energy Agency) potpore fosilnim gorivima iznosile su u 2011. godini oko 500 milijardi dolara, u 2012. ta se brojka popela na 630 milijardi, naspram 88 milijardi utrošenih za podupiranje obnovljivih izvra energije (http://vitalsigns.worldwatch.org/vs-trend/fossil-fuel-and-renewable-ener...).

Ove cifre same po sebi govore dovoljno o ozbiljnosti namejra vlada da podrže održive izvore energije.
U siječnju 2013. godine objavljena je još jedna studija Međunarodnog monetarnog fonda o olakšicama za fosilna goriva pod nazivom “ENERGY SUBSIDY REFORM: LESSONS AND IMPLICATIONS”, u kojoj se navodi iznos od čak 1.900 milijardi dolara potpora u te svrhe.

OBAVEZNI SADRŽAJ STRATEŠKE PROCJENE UTJECAJA NA OKOLIŠ

Procjena kumulativnog utjecaja svih planiranih faza i planiranih područja
Smisao strateške procjene utjecaja na okoliš je da procijeni međuutjecaje bušotina odnosno njihovu korelaciju. Kumulativni utjecaj može se procijeniti samo u slučaju da se uzme u obzir ukupni utjecaj eksploatacijskih polja koja trenutno već postoje u Jadranu te onih novoplaniranih (udaljenost od postojećih, količina i razmještaj jer je kontekst važniji od pojediničnih utjecaja svake bušotine).
Stoga je potrebno procijeniti kumultivni utjecaj aktivnosti istraživanja i eksploatacije za koje se procjenjuje da bi mogle dobiti dopuštenje. Namjerno odvajanje istraživanja od eksploatacije ili pojedinih istražnih područja, dovelo bi do netočne slike ukupnog utjecaja.
.......
Procjena utjecaja visoko toksičnih supstanci koje se koriste prilikom bušenja morskog dna
U fazi operacije bušenja morskog dna naftne kompanije koriste posebne "tekućine i blata za bušenje" kako bi se površinu podigao iskopani otpadni materijal (cutting). Naftne kompanije drže poslovnom tajnom sastav tih patentiranih proizvoda. Ono to je poznato da ti proivodi imaju veliki negativni utjecaj na morske ekosustave i vrlo ih je teško pravilno zbrinuti jer sadrže, između ostalog, kadmij, krom, arsen, živu, olovo, barij, cink, i bakar koji se ne razgrađuju već se akumuliraju u metabolizmu riba i njihovih predatora.

.......
Službeno provedene studije pokazale su vrlo visoku razinu žive u ribama koje su ulovljene u blizini naftnih platformi kao i u okolnom morskom dnu (1996., Meksički zaljev, studiju proveo US
Deparment of Interior's Mineral Management Service). Studija, koju je proveo GESAMP - konzorcij stručnjaka različitih struka koji istražuju onečišćenje mora, koji su osnovali UNESCO, FAO, Ujedinjeni narodi i Svjetska zravstvena organizacija – procjenjuje da jedna tipična istražna bušotina ispusti u more imeđu 30 i 120 tona toksičnih supstanci za svog radnog vijeka, što slučajno što namjerno. Studije provedene u Norveškoj upozoravaju da je najveći uzrok onečišćaenja u sjevernim morima slučajno ispuštanje naftnog otpada te ispuštanje proizvodnih voda is sustava.

Utjecaj istraživanja zvukom

Fizičarka Maria Rita D'Orsogna (M.D'Orsogna full professor CSUN Math Department, Los Angeles): "U podmorju postoji mnogo zvukova i granica koja se smatra prihvatljivom za opstanak ribljeg fonda i drugih morskih organizama je oko 180 decibela. Treba znati da se decibeli nalaze u logaritamskoj ljestvici i da razlika od 20 decibela, naprimjer, zapravo predstavlja faktor 100 razlike u intenzitetu. 200 decibela pod morem smatra se ekstremno opasnim i potencijalno smrtonosnim za morske organizme. Rasprostiranje zvuka ovisi puno o tipu morskog dna, te se u nekim slučajevima korištenja zvučnog sondiranja podmorja (op. prev. airgun, zvučne bombe) zvučni valovi odbijati na način da uzrokuju kontinuirani zvuk što zbunjuje životinje.
Naprimjer, razina buke u prvom redu rock koncerta je otprilike 120 decibela, što je 10 tisuća puta snažnije od zvuka budilice, koja proizvodi 80 decibela. Zvučni udari airguna dosežu 210 decibela, što je milijardu puta više od rok koncerta. S 250 decibela buka je 10 tisuća milijardi puta snažnija od rock koncerta, tj. Faktor 1013. (op. prev. Bez obzira na to, sondiranje u hrastkom dijelu Jadrana provedeno je bez procjene utjecaja na okoliš!).

Što su to blata i tekućine za bušenje

Blata i tekućine koji se koriste za operacije bušenja dna zbog eksploatacije nafte u svijetu dijele se u tri kategorije: na bazi mineralnih ulja (u Italiji su zabranjeni), zatim postoje Oil Drilling Muds (ODM) na bazi vode i Water Drilling Muds (WDM) sintetičke tekućine. Prva kategorija odnosi se na blata i tekućine na bazi nafte i kondenzata ugljikovodika, oni su najjeftiniji ali su i iznimno štetni za morske habitate ali i za ljudsku posadu.

U drugu kategoriju spadaju manje toksična blata i tekućine, ali su skuplji i nisu pretjerano učinkoviti, naročito kod vrlo dubokih bušotina.
Sintetečke tekućine su neka vrsta kompromisa između prve dvije kategorije, negdje napola puta što se djelotvornosti i šteta po okoliš tiče.
.....
Perforacijska blata na bazi vode ne sastoje se samo od boirazgradivih sastojaka. Neki od tih sastojaka su toksični za morske organizme, naročito kada se pomiješaju s plinovitim otpadom i tekućinama koje nastaju za vrijeme bušenja ili kao posljedica kemijskih reakcija koje uobičajeno nastaju za vrijeme bušenja.
......
Prema američkoj Agenciji za zaštitu okoliša (Enviromental Protection Agency), čak se i u tekućinama na bazi vode vrlo često nalaze teški metali i druge opasne tvari poput žive, arsena, vanadija, olova, cinka, aluminija, kroma te BTEX-i – benzen, toulol, etilbenzen i ksilen. Osim toga, bušenje dna, bez obzira na vrstu tekućina koje se koriste, je uvijek popraćeno ispuštanjem vode pomiješane s mineralnim uljima koji sadrže dodatne onečišćujuće tvari, među kojima je visoka koncentracija barija, berilija, kadmija, kroma, bakra, željela, olova, nikla, srebra i cinka, kao i male količine radioaktvnog materijala poput izotopa 226 i 228 te radona.
......
Studija koju je napravila državna instutucija SAD-a "National Research Council"
(http://www.environment.no/Topics/Marine-areas/Oil-and-gas-activities/
http://www.npd.no/en/Regulations/Regulations/), pokazala je da je najmanje 70 različitih mješavina tekućina na bazi vode imalo toksično djelovanje na stotinjak morskih vrsta koje su bile podvrgnute testiranju. Kao potvrda opasnosti od voda koje nastaju kod naftnih bušotina, u dokumenima s konferencije o ribarstvu i off-shore eksploataciji nafte (First International Conference on Fisheries and Offshore Petroleum Exploitation), stoji i sljedeća izjava o utjecaju tih aktivosti na ribolov: "Upotreba mješavina na bazi vode ne eliminira u potpunosti okolišne rizike. Neke komparativne studije pokazale su da tekućine na bazi vode ne zadovoljavaju uvijek kriterije koje postavlja okolišno zakonodavstvo. Te tekućine mogu sadržavati toksične biocide i teške metale. U odnosu na blata za bušenje na bazi mieralnih ulja, te tekućine ima veću sposobnost disperzije u morskom okruženju."

I sa službenih stranica norveške Vlade dolaze potvrde u tom smislu: "Industrija eksploatacije nafte i plina nije moguća bez upotrebe golemih količina kemijskih supstanci. Njaintenzivnije ispuštanje toksičnih supstanci događa se u fazi peforacije bušotine. Kemijske supstance ispuštaju se zajedno s otpadom koji nastaje prilikom bušenja, koji se odlaže na dno u blizini platforme. Najfinije čestice raznose morske struje. Tragovi tekućina za bušenje iz Sjevernog mora pronađeni su u fjordovima u blizini Osla".

.......

Što su "proizvodne vode" (PFW)
Za vrijeme eksploatacije zajednom s plinom ili nafom vadi se i i voda prirodnog porijekla koja postoji u bušotini (osim ugljikovodika, u ležištima se nalazi i voda – u slučaju nalazišta plina, voda se nalazi iznad, dok se kod nafte voda nalazi ispod). U procesu proizvodnje ili eksploatacije odvaja se ta voda od ugljikovodika. Osim te vode, u procesu vađenja koristi se odonosno ubrizgava i dodatna voda. Tako da su vode koje dolaze na površinu mješavina tih dviju vrsta voda – i nazivaju se "proizvodne vode".

Proizvodna voda koja se dolazi iz plinskih postrojenja sadrži više aromatskih ugljikovodika s niskom molekularnom težinom pa je, dakle, i do 10 puta toksičnija od voda koje dolaze iz naftnih postrojenja (Jacobs et al., 1992.)
.......
Faktori rizika:

Treba znati da je životni vijek jedne bušotine relativno kratak. Postavljanje i skidanje platforma oko bušotina dovodi do negativnih utjecaja na morskom dnu, što se pomicanja sedimenta tiče kao i na bentonske organizme. S obzirom na kratki životniji vijek pojedine bušotine i potrebu da se održi stabilna količina tj. proizvodnja, vrlo brzo se ukazuje potreba za bušenjem nove/ih bušotina, za koje se opet moraju postavljati platforme sa svim negativnim učincima koje takvi radovi imaju.

Depresije na morskom dnu koje nastaju uslijed tih radova privlače u sebe morski sediment. S obalnog područja se tako sediment povlači prema tim depresijama. Dugotrajnija posljedica može biti šteta po tursitičku djelatnost uslijed urušavanja visoke obale.

......
"Blowout" plina (tijekom bušenja) – Takva se pojava dogodila na platfrmi Piper Halfa - Occidental Petroleum LTD-, 6. srpnja 1988,. u engleskim vodama. Zbog problema sa sigurnosnim ventilom, enormno velika količina plina ispuštena je u zrak što je uzrokovalo niz eksplozija, koje su uništile cijelo postrojenje, pri tome usmrtivši 167 radnika.
I u Ravenni u Italiji se 1965. dogodila slična pojava, radilo se o platformi Paguro - AGIP. U nastojanju da dosegnu nalazište na dubini od 2900 metara, naišli su na ležište plina pod vrlo velikim pritiskom. Eksplozija je usmrtila 3 radnika.

Blowout s nekontroliranim curenjem nafte
Radi se o katastrofi koja se dogodila u Meksičkom zaljevu na platformi Deep Horizon. Iako se u našem moru, zbog niza razloga (manja dubina, tip ugljikovodika itd.), nesreća takvog intenziteta ne može dogoditi, za naše more se takva pojava i daleko manjeg intenziteta može pokazati pogubnom.

Kolizija brodova s platformom ili s FPSO - plutajućim sustavom za proizvodnju, skladištenje i pretovar.

Struktralna popuštanja platformi – cijevi u bušotini s vremenom (dotrajalost, mehanički stres, pritisak). Zbog dubine bušotina teško je identificirati napukline s posljedicama koje se lako mogu zamisliti. To vrijedi i za cjevovode za transport nafte i voda koje se koriste u postupku proizvodnje.

Europska unija je za potrebe pripreme propisa o off-shore instalacijama izradila studiju s elementima rizika te, među ostalima, identificirala sljedeće rizike:
1. Dotrajala infrastruktura koja dostiže ili premašuje vijek trajanja
2. Nejednaka "kultura" sigurnosnih mjera među različitm tvrtkama
3. Manjak kapaciteta i financijskih garancija
4. Režim obeštećenja je nedostatan za pokrivanje troškova u slučaju havarija

.......
Nakon havarije u Macondu, EU zapčinje s raspravom o sigurnosti i nužnosti usklađivanja parametara za zemlje članice. 2011. se započinje s pripremom propisa o off-shore postrojenjima. Europska komisija pripremila je i dokument "Sinteza procjene utjecaja" (COMMISSION STAFF WORKING PAPER IMPACT ASSESSMENT ANNEX I [SEC(2011) 1292 final), u kojem donosi podatke o prosječnim godišnjim troškovima, koji idu od 205 do 915 milijuna eura u različitim državama članicama 38, za pokrivanje posljedica havarija. Kao problem se često pojavljuje manjak financijskih kapaciteta kompanija za pokrivanje troškova sanacije šteta koje su prouzročile. Osim toga, postojeće zakonodavstvo i načini postupanja u slučaju havarija nisu dostatni za efikasan odgovor. U postojećem režimu pripisivanja odgovornosti, odgovornu stranu - naftnu kompaniju odgovornu za onečišćenje naftom nije uvijek moguće identificirati kao odgovornu u potpunosti te dio troškova sanacije često ostaje nepokriven.

U prilogu preuzmite tekst cjelovite studije na talijanskom jeziku (preporučamo čitanje).