Presuda o troškovima sudskog postupka

Važnost presude
Presuda je, u kontekstu Aarhuške konvencije, prvenstveno važna stoga što je sudsku praksu koja omogućava ograničavanje troškova sudskog postupka, ali bez da pri tome postoji prateće zakonodavstvo koje sudovi daje takvu mogućnost, smatrala nepravilnom provedbom zahtjeva da troškovi sudskih postupka u području zaštite okoliša ne budu pretjerano skupi. Stoga je takvu obvezu, koja između ostalog proizlazi i iz članka 9. stavka 4. Aarhuške konvencije, potrebno provesti jasnim zakonodavnim odredbama.

Činjenice predmeta
Predmet C-427/07 Komisija protiv Irske (presuda od 16. srpnja 2009.)

Komisija je protiv Irske pokrenula infrakcijski postupak jer je smatrala da je Irska pogrešno provela Direktivu 85/337 o procjeni utjecaja na okoliš. Razlozi su bili sljedeći: Irska nije uključila u obvezu procjene utjecaja na okoliš privatne projekte izgradnje cesta, smatrajući da takve projekte ne treba ocjenjivati zasebno, jer su oni uobičajeno dio nekog drugog projekta te da nije provela određeni broj odredbi te Direktive, uključujući i članak koji zahtjeva da sudski postupci ne budu pretjerano skupi. Iako se ovaj posljednji prigovor Komisije odnosi na neprovedbu direktive, jednako bi se mogao primijeniti i na neprovedbu Aarhuške konvencije, konkretnije njenog članka 9. stavka 4.

Presuda Suda EU
Prigovor Komisije koji se ticao pretjerano visokih troškova postupka sudskog nadzora proizašao je iz činjenice da irskim pravom nije bila propisana gornja granica troškova, iako su u praksi, sudovi razvili različite metode kojima ograničavaju troškove stranke koja izgubi postupak. Sud je, međutim, smatrao da time nije zadovoljena obveza provedbe zabrane previsokih sudskih troškova:
„93 . Iako je priznato da irski sudovi mogu odbiti naložiti stranci koja izgubi spor da snosi troškovi i mogu, također, naložiti da troškove koje je imala neuspješna stranka snosi druga stranka, radi se samo o diskrecijskoj praksi koju provode sudovi.
94. Samo praksa ne može, po definiciji, biti sigurna, u svjetlu zahtjeva koji proizlaze iz ustaljene prakse Suda, citirane u točkama 54. i 55. ove presude, te je se stoga ne može smatrati valjanom provedbom Direktive 85/337 (…)“
Točke na koje se Sud pozvao glase:
„54. Treba podsjetiti da, na temelju ustaljene sudske prakse, provedba direktive u domaće pravo ne zahtjeva nužno da se odredbe direktive prenesu potpuno istim riječima u specifičnoj, izričitoj odredbi nacionalnog prava i opći pravni kontekst može biti dovoljan ako doista osigurava punu provedbu direktive na dovoljno jasan i precizan način (..)
55. Iz jednako dosljedne prakse Suda slijedi da je odredbu direktive potrebno provesti tako da stekne neupitnu obvezujuću snagu te specifičnošću, preciznošću i jasnoćom potrebnom da se zadovolji zahtjev pravne sigurnosti, koji traži da, u slučaju kad je direktiva namijenjena dodijeli prava pojedincima, da osobe u pitanju moraju biti u stanju sa utvrditi puni opseg svojih prava (…)“

Content type: 
Kategorija: 
Tags: