Presuda o uvjetima pristupa sudu za nevladine udruge za zaštitu okoliša

Važnost presude
Ovom je presudom Europski sud potvrdio važnu ulogu nevladinih udruga u zaštiti okoliša i stoga ih je pozicionirao kao bitne ovlaštenike Direktive, a time i Aarhuške konvencije. Uz to je onemogućio države da uvođenjem raznih dodatnih uvjeta, koji se ne mogu opravdati, osujete cilj konvencije da udrugama dozvoli najširi mogući pristup pravosuđu. Takvo pravo moguće je, međutim, ograničiti samo na 'prave' udruge za zaštitu okoliša. U tom smislu države mogu postaviti uvjete temeljem kojih je razvidno da se radi o udruzi koja doista postoji i koja je aktivna u području zaštite okoliša. Ali, nametnuti uvjeti ne mogu prelaziti takve razloge.

Činjenice predmeta
Predmet C-263/08 Djurgården-Lilla Värtans Miljöskyddsförening (presuda od 15. listopada 2009.)
Predmet se odvijao pred švedskim sudovima. Jedna udruga za zaštitu okoliša (Miljöskyddsförening), osporavala je odluku švedskog suda kojom je, u skladu sa švedskim pravom, potvrđena odluka grada Štokholma koja odobrava projekt koji je, po nalazu upravnog tijela, imao bitan utjecaj na okoliš. Radilo se o izgradnji tunela radi polaganja električnih kablova. Gradnja tunela je, međutim, imala bitan utjecaj na podzemne vode. Prema švedskom pravu, takav je projekt morao potvrditi nadležni sud. Protiv takve potvrdne odluke, spomenuta okolišna udruga, koja je sudjelovala i u ranijem postupku, podnijela je tužbu sudu. Njena je tužba odbijena, jer se radilo o udruzi s manje od 2000 članova, a takve udruge, iako su imale pravo sudjelovanja u upravnom postupku, nisu, prema švedskom pravu, imale pristup sudu radi osporavanja usvojenih odluka. Švedski je sud uputio zahtjev Europskom sudu za interpretaciju je li takva švedska odredba u skladu s Direktivom o procijeni utjecaja na okoliš. Iako se pitanje nije odnosilo izravno na Aarhušku konvenciju, vrlo je relevantno za njenu provedbu, jer Direktiva vjerno prenosi njen tekst u pitanju prava na pristup sudu.

Odluka Suda EU
Europski je sud, kao prvo, potvrdio da je pravo na pristup sudu kako bi se osporavao upravni akt (dozvola) koji može utjecati na okoliš odvojeno od prava na sudjelovanje u postupku donošenja te odluke. Pravo na pristup sudu upravo služi tome da član zainteresirane javnosti ospori konačnu odluku donesenu u prethodnom upravnom postupku. Uloga koju je član zainteresirane javnosti imao u upravnom postupku nije ni na koji način odlučujuća za postojanje prava na pristup sudu.
Također, činjenica da odluku u upravnom postupku potvrđuje sud, kao što je to u švedskom pravu, ne mijenja ništa.
Prema Direktivi, a i prema Aarhuškoj konvenciji, zainteresirana javnost može osporavati odluku ako joj je njome bilo 'povrijeđeno pravo' ili ako ima 'dovoljan interes', ovisno o tome kako to pitanje uredi nacionalno pravo. No, nevladine udruge, i prema Direktivi i prema Aarhuškoj konvenciji uvijek zadovoljavaju taj uvjet, bilo da nacionalno pravo traži povredu prava kao uvjet za procesni legitimaciju ili samo postojanje određenog interesa.
Na pitanje mogu li države uvjetovati pristup sudu brojem članova neke udruge, Sud je potvrdio da države imaju pravo odrediti uvjete pod kojima se neka organizacija smatra udrugom za zaštitu okoliša, ali takvi uvjeti ne smiju onemogućiti postizanje ciljeva Direktive (i Aarhuške konvencije) da se udrugama prizna široka mogućnost pristupa sudovima radi zaštite okoliša. Riječima Suda:
„46. (…), nacionalno pravo može zahtijevati da takva udruga, koja, u sudskom postupku,namjerava osporavati projekt na koji se odnosi Direktiva 85/337, ima za cilj zaštitu prirode i okoliša.
47. Također, moguće je da uvjet da udruga za zaštitu okoliša ima određeni minimalni broj članova bude relevantan kao dokaz da ista doista postoji i da je aktivna. Međutim, broj potrebnih članova ne može se nacionalnim pravom uvjetovati u takvom broju da je to suprotno ciljevima Direktive 85/337 i, posebice, cilju olakšavanja sudskog nadzora projekta na koje se odnosi.“

Content type: 
Kategorija: 
Tags: