Analiza III. Nacionalnog izvješća o provedbi Aarhuške konvencije

Držeći da službeno III. Nacionalno izvješće o provedbi Aarhuške konvencije ne odražava pravu sliku prepreka u ostvarivanju prava koja proizlaze iz Aarhuške konvencije, udruge okupljene u Zelenom forumu pripremit će svoje izvješće, prevesti ga i dostaviti tajništvu Aarhuške konvencije prije 5. Sastanka stranaka Konvencije koji se održava u lipnju 2014.

Države potpisnice Aarhuške konvencije dužne su svake tri godine podnositi Tajništvu Aarhuške konvencije nacionalne izvještaje o njenoj provedbi. Hrvatska je u prosincu 2013. sastavila i Tajništvu uputila svoje III. Nacionalno izvješće. Na temelju svih zaprimljenih izvještaja, Tajništvo će pripremiti analizu koju će predstaviti na 5. Sastanku stranaka Aarhuške konvencije koji se održava od 30.6. do 2.7.2014. u Nizozemskoj.
Izvještaj bi trebao sadržavati sve mjere koje je država poduzela da bi se u praksi provodile odredbe te konvencije, ali i sve prepreke i poteškoće u njenoj implementaciji. Prva dva hrvatska izvještaja sadržavala su uglavnom pozitivnu ocjenu o mjerama koje država provodi kako bi se duh Aarhuške konvencije osjetio i u praksi – premda je praksa bila daleko od idilične slike koja se htjela prikazati. Prepreke u ostvarivanju prava na informacije, na sudjelovanje i pristup pravosuđu u Hrvatskoj su neosporne. Kao i razlika između duha Aarhuške konvencije i njegove primjene u našoj praksi. Informacije koje idu u prilog unapređenju tih prava rado se plasiraju. Međutim, one o neusklađenosiu zakonodavstva i njegove loše primjene ne daju se u službene izvještaje tako rado jer predstavljaju dokaz o loše obavljenom poslu. Stoga i postoji preporuka Tajništva da se u postupak izrade nacionalnih izvještaja uključe i organizacije civilnog društva kako bi i konačna slika stanja bila realnija.
Tako je tijekom 2013 godine Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, nadležno za pripremu izvještaja, formiralo Radnu skupinu za njegovu pripremu u kojoj su sudjelovale i okolišne organizacije. Predstavnica Zelene Istre predstavljala je udruge okupljene u mreži Zeleni forum i tijekom izrade nacrta izvješća dostavila njihove komentare. Potom je Ministarstvo izradilo Nacrt prijedloga Nacionalnog izvješća, koji je bio na javnoj raspravi od 25.10. do 23.11.2013. Udruge su po prvi puta od kada postoji obaveza izrade nacionalnih izvještaja o provedbi Aarhuške konvencije objedinile svoje komentare i nastupile zajednički tijekom javne rasprave.

Izvještaj o provedenoj javnoj raspravi i s navedenim prihvaćenim i neprihvaćenim komentarima objavljeni su na internetskim stranicama Ministarstva i dostavljeni svim sudionicima javne rasprave i pisanim putem.

Premda sve izgleda primjerno i u skladu s Aarhuškom konvencijom te predstavlja napredak u načinu uključivanja javnosti u odnosu na prethodna dva nacionalna izvještaja i dalje se najveća briga vodi o formi dok sadržaj rasprave ostavlja mnogo mjesta za poboljšanje. Zbog želje da se istaknu pozitivne mjere, u Izvješću je zanemarena činjenica da je, unatoč mmnogim poboljšanjima, pravo na pristup informacijama često otežano ili onemogućeno, a sudjelovanje svedeno na birokratski postupak organiziranja javne rasprave nakon kojeg se zaprimljena mišljenja javnosti u pravilu odbacuju. Ne da se shvatiti ni da je pravo na pristup pravosuđu, dijelom zbog neusklađenosti propisa, a dijelom zbog pogrešnog tumačenja odredbi Aarhuške konvencije te sporosti sudova i neučinkovitosti pravnih lijekova, stup Aarhuške konvencije u čijoj provedbi postoje najveće poteškoće.

Ministarstvo jest uvrstilo određeni broj komentara članica Zelenog foruma u konačani tekst izvještaja, ali u skraćenom obliku i bez obrazloženja koje je nužno za njihovo razumijevanje. To se velikim dijelom odnosi i na komentare koje je za Zeleni forum pripremila pravna stručnjakinja čija je specijalnost upravo Aarhuška konvencija i koja je ukazala na mnoga njena kriva tumačenja u Hrvatskoj praksi koja se odnose na pristup pravosuđu. Tako u završni tekst Nacionalnog izvješća nisu ni ušli neki komentari, poput onog da je protivno Ustavu RH prebaciti teret snošenja troškova inspekcijskog nadzora u stvarima zaštite okoliša na podnositelja prijave, pa čak i ako inspekcija utvrdi da nema opravdanog razloga za daljnje vođenje postupka. Zakonom o zaštiti okoliša predviđeno je da teret troškova postupka koji se pokreće po službenoj dužnosti pada na podnositelja prijave kojem se tako negira položaj stranke u upravnom postupku, pa slijedom toga nema nikakva procesna prava koja inače Zakon o općem upravnom postupku jamči strankama. Takva odredba stoga je protivna jamstvu pravičnosti postupka i jednakosti pred zakonom.

Ministarstvo u Izvješće nije uvrstilo ni sljedeću važnu primjedbu na kršenje Aarhuške konvencije: čl. 171. Zakona o zaštiti okoliša (ZOZO) je protivan Ustavu RH i odredbama Arhuške konvencije jer predviđa mogućnost da tvrtka, odnosno druga pravna i fizička osoba ima pravo tražiti naknadu štete i izmakle koristi od osobe koja je osporavala neku odluku, radnju i propust u vezi sa zaštitom okoliša. Uvjet za to jest da se utvrdi da je podnositelj zahtjeva „zlorabio svoje pravo prema odredbama Zakona o zaštiti okoliša “. Kriteriji za procjenu zlouporabe nigdje nisu navedeni, te je to stoga ostavljeno tvrtci (investitoru) tj. kasnije sucu na volju. Razlog za neuvrštavanje opisali su u izvještaju o provednoj javnoj raspravi na sljedeći način: »Objašnjenje je da se navedenim člankom htjelo osigurati da se postupci u zaštiti okoliša ne koriste u druge svrhe. Zlorabiti pravo znači da se za financijsku ili drugu korist podnose pravni lijekovi koji su dostupni samo zainteresiranoj javnosti kako je to uređeno ZOZO-om. Navedena odredba u skladu je s Kaznenim zakonom te se ovdje pojavljuje kao upozorenje potencijalnim zlouporabiteljima toga prava. Bez obzira na ovaj članak ZOZO-a, pravo podnošenja zahtjeva za nadoknadom štete u slučaju izmaknute dobiti zbog zloporabe prava postoji u pravnom sustavu RH. Utemeljenost tužbe za zlouporabu podnositelj mora dokazati pred sudom. Navedenom odredbom su zaštićeni, kako interes javnosti (da se tužbe podnose samo tamo gdje je i kada je to opravdano), tako i interes nositelja zahvata/operatera». Ministarstvo «zaboravlja» pri tome da odluke koje se odnose na zaštitu okoliša obično osporavaju pojedinci ili udruge, koje s druge strane imaju moćne tvrtke koje si financijski mogu priuštiti višegodišnje , pa čak i neuspješno «dokazivanje pred sudom», za razliku od pojedinca ili udruga koji takvo financijsko opterećenje ne mogu podnijeti pa i sama zakonska mogućnost da ih investitor tuži predstavlja vro učinkovito sredstvo zastrašivanja.

Osim proizvoljne odluke o tome koji će komentari javnosti biti uvršteni u tekst izvješća a koji neće, Ministarstvo je neke primjedbe javnosti u samom izvješću - komentiralo. Tako je jedna od primjedbi Zelenog foruma bila vezana za način obavještavanja javnosti o različitim fazama postupka procjene utjecaja zahvata na okoliš odnosno da nije dostatno koristiti samo internetske stranice za objavu informacije već da je potrebno uvesti obavezu da se o svakom dijelu postupka procjene utjecaja na okoliš pogođena javnost obavijesti dodatno putem lokalnih medija ili da se uvede obaveza identificiranja zainteresirane javnosti kojoj će se direktno dostavljati obavijesti o fazama postupka. Ministarstvo je taj komenar uvrstilo uz napomenu da je “prema podacima iz Državnog zavoda za statistiku za 2012.g., 68% kućanstava u RH ima informacijsku i komunikacijsku tehnologiju, od toga 66% ima pristup internetu s tendencijom porasta, zbog čega se ovaj oblik komunikacije sve više koristi u RH”. Stav Ministarstva u Izvješću svojevrsna je obrana kojom se nikako ne opravdava činjenica da je starija populacija na taj način potpuno isključena iz mogućnosti sudjelovanja jer u malom broju ima pristup internetu kao i neka ruralna područja koja vjerojatno imaju daleko manji pristup internetu od navedenog prosjeka.

Naravno, na pitanje o mjerama koje su poduzete i prepreke na koje se nailazi u pogledu članka Aarhuške konvencije koji garantira da osobe koje ostvaruju svoja prava sukladno Konvenciji ne budu kažnjene, gonjene ili uznemiravane, nema ni spomena o tužbama protiv aktivista i okolišnih organizacija koje su to svoje pravo pokušale ostvariti. Nema spomena o tužbi koju je 2011. godine pokrenulo Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva protiv Zelene akcije, tražeći novčanu kaznu od 300.000 do 700.000 kuna zbog izvođenja performansa u kojem su volonteri te udruge na sedam sati postavili pedesetak potrošenih limenki boja i lakova ispred zgrade ministarstva. Ministarstvo zaštite okoliša od suda je tražilo i novčanu kaznu i za predsjednika Zelene akcije. Taj se postupak Ministarstva može obrazložiti jedino željom za zastrašivanjem najistaknutijih organizacija i pojedinaca, odnosno, zbog iznosa tražene odštete, radilo se zapravo o želji za ukidanjem najveće i najuspješnije organizacija za zaštitu okoliša u Hrvatskoj. Iz istog je razloga – zastrašivanja i ušutkivanja pokrenuto i devet sudskih postupaka protiv dva istaknuta pojedinca u kampanji protiv izgradnje trgovačkog centra u Varšavskoj ulici u Zagrebu,

Držeći da službeno Nacionalno izvješće o provedbi Aarhuške konvencije ne odražava pravu sliku prepreka u ostvarivanju prava koja proizlaze iz Aarhuške konvencije, udruge okupljene u Zelenom forumu pripremit će svoje izvješće, prevesti ga i dostaviti tajništvu Aarhuške konvencije prije 5. Sastanka stranaka Konvencije koji se održava u lipnju 2014. Izvješće će biti pripremljeno u sklopu projekta «Dijalogom s civilnim društvom do boljeg okoliša».