10 godina duga sudska nepravda u slučaju tužbe građana protiv vlasnika kamenoloma Vranja u Parku prirode Učka

Kako biste vi nazvali presudu Općinskog suda u Rijeci iz prosinca 2013. godine o odbijanju tužbenog zahtjeva za postupak pokrenut radi sprječavanja štetnih utjecaja zbog prekomjerne buke i prašine te prouzrokovane materijalne i nematerijalne štete pokrenut davne 2003.?
Tužbu protiv vlasnika kamenoloma Vranja, tvrtke Readymix Croazia d.o.o je pokrenula tužiteljica iz sela Baričevići podno Učke, a presudom joj je naložena isplata naknade za troškove Readymixy u iznosu od 45.000,00 kn. Presuda joj je uručena 30. prosinca 2013., u vrijeme praznika i godišnjih odmora , a rok za žalbu po uručenju presude je 15 dana odnosno 13. siječnja 2014.

Postupak koji traje 10 godina, bez obzira na ishod, ne može se nazvati pravednim.

Premda je to za hrvatsko pravosuđe uobičajeno, to je jedan od temeljnih razloga, uz nesklonost sudaca i njihovo neznanje ili odbijanje da primjenjuju međunarodne konvencije, zbog kojih se građani ne odlučuju na pokretanje tužbi za naknadu štete na imovini zbog miniranja iz kamenoloma te zbog umanjene kvalitete života.

Zbog dugogodišnje vrlo teške situacije za stanovnike sela Baričevići i bezobzirnog odnosa vlasnika kamenoloma prema problemu, Zelena Istra je već 2006. godine podržala mjesno stanovništvo poslavši prijavu rudarskom inspektoru i Državnom inspektoratu - Službi nadzora u području elektroenergetike, rudarstva i posuda pod tlakom. Zbog slabosti pravne države i nedostatka učinkovitih mjera nadzora i zaštite – ta je prijava ostala bez ikakvog korisnog ishoda. Rudarski je inspektor, naime, u svojoj obavijesti po izvršenom izvidu rekao da vlasnik ima sve potrebne dozvole za rad, a da “što se tiče nastale štete na okolnim objektima, oštećena stranka ima pravo na naknadu štete temeljem odredbe članka 15. Zakona o rudarstvu (NN 190/03)”. Podršku je dala i Istarska županija, koja je primila više žalbi na rad tog kamenoloma, prijavivši Državnom inspektoratu 2006. godine kamenolom zbog buke veće od dopuštene, velikog zagađenja prašinom i opasnostima uslijed rada kamenoloma u neposrednoj blizini naselja i prometnice. Mnogo je novinskih članaka popratilo razne neugodnosti i štete koje su stanovnici pretrpjeli zbog neodgovornog postupanja vlasnika kamenoloma.

Praksa Europskog suda za ljudska prava
Europski sud za ljudska prava razvio je sudsku praksu u pitanjima okoliša na temelju članka 8. Konvencije o ljudskim pravima, koji svima jamči pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života te – značajno – doma.

Članak 8: 1. Svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja.

«Sud smatra da ozbiljno zagađenje ili štetno djelovanje na okoliš – buka, dimovi, mirisi itd. – mogu utjecati na dobrobit pojedinaca tako da imaju štetne posljedice po njihov privatni i obiteljski život te ih spriječe da uživaju u udobnostima vlastitog doma; čak i kad njihovo zdravlje nije ozbiljno ugroženo, mogu im na taj način biti ugrožena prava iz članka 8.. Članak 6. § 1 Konvencije jamči svima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njihov slučaj, radi utvrđivanja „svojih“ prava i obveza građanske naravi... Primjenjuje se, na primjer, u načelu, na tužbe za štetu uzrokovanu onečišćenjem ili neugodnošću iz okoliša.” (1)

Za presudu Općinskog suda zasigurno se ne može reći da je donesena u razumnom roku, dok će o tome je li u tom postupku bilo povreda zakona odlučivati po žalbi drugostupanjski sud.

(1) Preuzeto iz teksta «Sudska praksa Europskog suda za ljudska prava o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša» Yvesa Winisdoerffera, Zbornik «Provedba Aarhuške konvencije u zemljama Jadrana», Udruga Zelena Istra, 2011.

Content type: 
Kategorija: 
Tags: