U čemu je smisao sudjelovanja javnosti u postupcima procjene utjecaja na okoliš? Koliko su učinkoviti pravni instrumenti u zaštiti prava na sudjelovanje i zaštiti okoliša općenito?

Postupak procjene utjecaja na okoliš uveden je u zakonodavstvo većine zemalja kako bi se razvoj pokušalo učiniti održivim. Održivi razvoj mogao bi se postići uravnoteženim pristupom mogućim ekonomskim, ekološkim i društvenim učincima nekog zahvata. Drugim riječima, shvaćena je potreba za okolišno zdravijim zahvatima, koji će uzimati u obzir i širi društveni, a ne samo ekonomski interes investitora. Europska je unija svoje zakonodavstvo uskladila s tim nečelima. Međutim, gotovo 100%-tna prolaznost studija utjecaj na okoliš u postupcima procjene utjecaja u Hrvatskoj dovoljno govori o tome kako se taj postupak u nas u stvarnosti razlikuje od njegove prave svrhe. Bivša ministrica zaštite okoliša Mirela Holy upravo je iz tog razloga htjela mijenjati Zakon i onemogućiti «olako dobivanje pozitivnog mišljenja na temelju studija na okoliš od čak 97% slučajeva».

Zašto je u postupke procjene utjecaja na okoliš uopće uvedena javnost? Zašto postoji obaveza informiranja javnosti, provođenja javnih rasprava, obaveza odgovaranja na komentare i primjedbe upućene tijekom javnih rasprava? Zar nije bilo jednostavnije i bolje da te postupke provodi struka koja je najkompetenija zajedno s tijelima javne uprave, koja bi odluke trebala donositi u javnom interesu? Razlog, prije svega, leži u demokratskom principu da bi oni na koje neka odluka utječe trebali imati pravo da sudjeluju u njenom donošenju. Ali i zato što se pokazalo da ne postoji objektivnost struke. Poznato je, naime, da studije utjecaja na okoliš financiraju investitori, što umanjuje njihovu objektivnost. Tu je činjenicu priznala i prihvatila i znanstvena zajednica. Pokazalo se i da tijela javne uprave, koja bi trebala identificirati i provoditi javni interes, to nisu u stanju jer su uvijek sklonija podržati gospodarske interese nego li one opće i javne povezane sa zaštitom okoliša.
Stoga samo sudjelovanje javnosti u tim postupcima može osigurati identifikaciju javnog interesa. I zato bi u svakom postupku procjene utjecaja na okoliš sudjelovanje javnosti trebalo imati centralno mjesto i biti smisleno. Bez sudjelovanja javnosti nema održivog razvoja. U formalno odrađenim javnim raspravama sudjelovanje javnosti je besmisleno jer su sve važne odluke o projektu već unaprijed donešene. Održivi razvoj se ne postiže pa se time ne ostvaruje ni osnovna svrha postupka procjene utjecaja na okoliš. Bez djelotvornog sudjelovanja javnosti cijeli postupak procjene utjecaja gubi smsisao.

U našem je zakonodavstvu stvar postavljena tako da je moguće postupak sudjelovanja javnosti svesti na formalnost - postoji jedino obaveza organiziranja javne rasprave, ali ne i obaveza ozbiljnog razmatranja pristiglih primjedbi i njihovo usvajanje. Sasvim je uobičajeno da Ministarstvo zaštite okoliša i prirode u postupcima procjene utjecaja nastoji, uz izrađivača, opravdati zahvat umjesto da objektivno procijeni njegovu održivost. Pod izlikom umanjivanja «anti-poduzetničke klime» stvara se dodatni politički pritisak, nimalo primjeren objektivnim procjenama utjecaja na okoliš. Građanima se zamjera sebičnost, a zahvat štetan za okoliš i lokalnu zajednicu obično pravda zapošljavanjem.

Primjeri postupaka procjene utjecaja na okoliš za kamenolome vrlo su dobri kao ilustracija izrečenog. Svima su poznate neugodnosti i umanjena kakvoća života za stanovnike u susjedstvu kamenoloma, drobilica i asfaltnih baza (za dio te mehanizacije u studijama utjecaja na okoliš koriste se eufemizmi poput postrojenja za oplemenjivanje sirovine kako bi se pacificirala javnost). Radi se o kontinuiranoj buci strojeva, povremenim eksplozijama, prašini, povećanom prometu teretnih vozila, uništavanju prometne infrastrukure i vizualnoj i prirodnoj degradaciji okoliša stanovanja. To se događa upravo zbog loše provedenih postupaka procjene utjecaja na okoliš. Sve bi se te negativne posljedice za stanovništvo mogle izbjeći prije svega smislenim sudjelovanjem javnosti u ranoj fazi planiranja, zatim odabirom prikladnih lokacija za pojedine zahvate, uvođenjem bolje tehnologije, učinkovitim mjerama zaštite okoliša, a to se u pravilu ne čini. Stoga i postoji toliko konflikata s lokalnim stanovništvom kada je eksploatacija mineralnih sirovina u pitanju. Svoje pravo na zdrav okoliš i život građani ne mogu ostvariti sudjelovanjem u postupcima procjene utjecaja jer se gotovo bez iznimke njihove primjedbe odbijaju. Zbog loše provednih postupaka i ignoriranja, građani se obraćaju sudovima. Praksa je pokazala da su do sada i sudovi bili potpuno neučinkoviti po tom pitanju. Slučaj tužbe građana u slučaju kamenoloma Vranja - Baričevići je primjer koji jako dobro ilustrira takvu sudsku praksu: odbijanje tužbe dogodilo se 10 godina nakon njenog pokretanja, što se može zvati ni učinkovitim ni pravičnim. Opće je poznato da su stanovnici sela Baričevići morali izlaziti iz svojih kuća udaljenih 80 metara od kamenoloma za vrijeme miniranja jer je kamenje padalo po kućama. Kad se spor i dobije, kao u slučaju protiv rješenja o takozvanoj privremenoj asfaltnoj bazi u kamenolomu Žminj, pravni je lijek neučinkovit. Nakon 6 godina donesena je presuda kojim se nalaže provedba postupka javne rasprave u postupku procjene utjecaja na okoliš - za asfaltnu bazu koja već 6 godina radi pored njihovih kuća. Takvo postupanje predstavlja kršenje odredbi Arhuške konvencije, a suci ne poznaju i ne primjenjuju njene odredbe. U opisanim se slučajevima radi i o povredi članka 8. Europske konvencije o ljudskim pravima. Europski sud za ljudska prava razvio je sudsku praksu u pitanjima okoliša na temelju članka 8. Konvencije, koji svima jamči pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života i doma. Sud smatra da ozbiljno zagađenje ili štetno djelovanje na okoliš – buka, dimovi, mirisi itd. – mogu utjecati na dobrobit pojedinaca tako da imaju štetne posljedice po njihov privatni i obiteljski život te ih spriječe da uživaju u udobnostima vlastitog doma. Čak i kad njihovo zdravlje nije ozbiljno ugroženo, mogu im na taj način biti ugrožena prava iz članka 8.”

S vremenom će se odredbe Arhuške konvencije i Europske konvencije o ljudskim pravima morati početi primjenjivati i u nas, naročito nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Ustav RH člankom 141.c, koji je stupio na snagu danom pristupanja Hrvatske EU, propisuje da je ostvarivanje prava koja proizlaze iz pravne stečevine Europske unije izjednačeno je s ostvarivanjem prava koja su zajamčena hrvatskim pravnim poretkom, da hrvatski sudovi štite subjektivna prava utemeljena na pravnoj stečevini EU te da državna tijela, tijela jedinica lokalne i regionalne samouprave
te pravne osobe s javnim ovlastima izravno primjenjuju pravo Europske unije.

Stoga je potrebno koristiti pravosuđe kako bi se stvarala sudska praksa koja će morati biti usklađena s praksom europskih sudova. Zelena Istra u suradnji sa Zelenom akcijom, Eko Panom i Nobilisom u sklopu projekta «Dijalogom s civilnim društvom do boljeg okoliša» potiče korištenje pravnih mehanizama u zaštiti okoliša. Od travnja 2013. godine, kada je projekt započeo, zajedno su pokrenuli niz žalbi i tužbi protiv rješenja u postupcima procjene utjecaja na okoliš: tužba protiv MZOiP u slučaju rješenja o prihvatljivosti termoelektrane Plomin C za okoliš (nakon što je Upravni sud u Rijeci odbio tužbu, pokrenut je zahtjev za ocjenom ustavnosti te odluke te je Državnom odvjetništvu upućen prijedlog za podnošenje zahtjeva Vrhovnom sudu RH za izvanredno preispitivanje zakonitosti presude Upravnog suda u Rijeci); tužba protiv rješenja MZOiP za zahvat izgradnje sustava obrane od poplava srednjeg Posavlja - 1. faza – mala hidroelektrana Brodarci kojim je odlučeno da Hrvatske vode nisu dužne provesti postupak procjene utjecaja zahvata na okoliš, tužba protiv MZOiP u slučaju rješenja o prihvatljivosti zahvata kamenoloma Marčana I za okoliš: tužba protiv MZOiP u slučaju rješenja o prihvatljivosti zahvata kamenoloma Marčana za okoliš; žalba protiv rješenja Karlovačke županije kojim je zahvat izgradnje male hidroelektrane Barilovići proglašen prihvatljivim za ekološku mrežu (MZOiP je usvojilo žalbu i donijelo rješenje kojim se poništava rješenje Karlovačke županije).

Content type: 
Kategorija: