Plomin C na Ustavnom sudu
Nezadovoljni presudom Upravnog suda u slučaju Plomina C, tužitelji su podnijeli Ustavnu tužbu jer smatraju da sud nije mogao ne uzeti u obzir prigovor tužitelja da Plomin C očito nije u skladu s prostornim dokumentima. Naime, ako je propisano da se postupak procjene utjecaja zahvata na okoliš provodi za postupke koji su u skladu s prostornim dokumentima, onda se mora dopustiti dokazivanje da neki zahvat nije u skladu s tim dokumentima.
Plomin C je naziv za planirani termoenergetski blok snage 500 MW koji bi se izgradio na lokaciji termoelektrane Plomin radi prestanka rada 125 MW snažnog bloka izgrađenog davne 1970 godine. Planirani energent za blok C termoelektarne Plomin je ugljen, koji je jedno od najštetnijih fosilinih goriva za čovjekovo zdravlje i okoliš. Sagorjevanje ugljena rezultira i znatnim emisijama stakleničkih plinova te su termoelektrane na ugljen jedan od značajnih uzročnika klimatskih promjena. Unatoč svemu navedenom, HEP kao investitor u termoelektranu Plomin C odlučio se na ugljen kao energent te je Ministarstvu zaštite okoliša i prirode podnio zahtjev za ocjenu prihvatljivosti takvog zahvata za okoliš.
HEP je Ministarstvu zahtjev podnio krajem 2010. godine. Rješenje o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša tzv. okolišna dozvola (koje je sadržavalo i rješenje da je zahtjev prihvatljiv za okoliš) donešeno je u rujnu 2012. godine. Javna rasprava u trajanju od 30 dana provedena je krajem 2011. godine. Pri tome je bitno naglasiti da je javna rasprava o Studiji utjecaja na okoliš provedena u trajanju koje je zakonom propisano kao nužni minimum te se opravdano postavlja pitanje je li taj minimalni rok u ovako kompleksnim slučajevima uistinu i razuman rok u kojem bi se javnost pripremila i djelotvorno sudjelovala prilikom odlučivanja o okolišu (čl. 6. st. 3. Arhuške Konvencije). Naime, Studija utjecaja na okoliš sadržavala je oko 1500 stranica izrazito tehničkog i stručnog teksta.
Zelena akcija i Zelena Istra aktivno su pratile cijeli postupak donošenja okolišne dozvole te su kao predstavnici javnosti sudjelovali čak i na javnim dijelovima sjednica stručnog savjetodavnog povjerenstva. Kroz postupak javne rasprave na propisani način poslali su primjedbe na studiju utjecja na okoliš. Sve primjedbe Zelene akcije i Zelene Istre su odbačene, a postupak je okončan donošenjem okolišne dozvole kojom je utvrđeno da je zahvat prihvatljiv za okoliš te su propisane mjere zaštite okoliša. Nezadovoljni takvim rješenjem, Zelena akcija i Zelena Istra zajedno s predstavnicima lokalnog stanovništva podnijele su tužbu protiv Ministarstva zaštite okoliša i prirode pred Upravnim sudom u Rijeci.
Pred sudom su tužitelju dokazivali prvenstveno da se postupak procjene nije niti smio provesti s obzirom da je jedan od zahtjeva za ocjenu prihvatljivosti nekog zahvata za okoliš da taj zahvat bude planiran važećom prostorno planskom dokumentacijom. To je u skladu i s propisanom svrhom prostornih planova kao instrumenata zaštite okoliša. U prostornim planovima je termoelektrana Plomin predviđena kao termoelektrana četiri puta manje snage nego ona koja bi se realizirala izgradnjom Plomina C, a kao energent planiran je plin. Uz to najviši dokumenti prostornog uređenja Republike Hrvatske, Strategija i Program prostornog uređenja, izričito zabranjuju izgradnju novih termoelektrana na ugljen u Hrvatskoj. Tužitelji su pred sudom tvrdili i da postupak procjene utjecaja na okoliš nije proveden na odgovarajući način. Presudom Upravnog suda u Rijeci odbijen je zahtjev tužitelja, pri čemu Sud nije ni razmatrao pitanje usklađenosti s prostorno planskom dokumentacijom, tvrdeći da pitanje usklađenosti nije stvar koja se utvrđuje u postupku procjene utjecaja na okoliš, dok je ostale zahtjeve odbio jer je smatrao da je postupak proveden po zakonom propisanoj proceduri.
Nezadovoljni takvom presudom, tužitelji su podnijeli Ustavnu tužbu jer smatraju da Sud nije mogao ne uzeti u obzir prigovor tužitelja da Plomin C očito nije u skladu s prostornim dokumentima. Naime, ako je propisano da se postupak procjene utjecaja zahvata na okoliš provodi za postupke koji su u skladu s prostornim dokumentima, onda se mora dopustiti dokazivanje da neki zahvat nije u skladu s tim dokumentima. To jamči Arhuška Konvencija kada propisuje pravo na pristup pravosuđu radi osporavanja "materijalne i proceduralne zakonitost neke odluke, čina ili propusta" (čl. 9. st. 2.). Pravo na pristup pravosuđu koje jamči Arhuška konvencija nije iscrpljeno samom činjenicom da su tužitelji mogli podnijeti tužbu sudu već se ono ostvaruje suštinskim ispitivanjem zakonitosti neke odluke. Je li bilo takvog suštinskog ispitivanja u slučaju tužbe Zelene akcije i Zelene Istre protiv okolišne dozvole za Plomin C, ocjenu će dati Ustavni sud.
