Sakupljač feed-ova
Slučaj presude švedskog Vrhovnog suda u vezi s obavezom opisa alternativnog rješenja zahvata u studijama utjecaj na okoliš
Premda presude švedskog Vrhovnog suda ne spadaju u pravnu stečevinu Europske unije, zbog njene važnosti ipak objavljujemo prijevod jedne presude koja je označila prekretnicu u tretiranju obaveze opisivanja alternative iil varijante zahvata u studijama utjecaja na okoliš u Švedskoj. Problem je to s kojim se svakodnevno susrećemo i u Hrvatskoj. Izrađivači studija utjecaja na okoliš olako se odnose prema toj propisanoj obavezi, a Ministarstvo zaštite okoliša i prirode prihvaća studije i u slučajevima u kojima varijantno rješenje nije opisano. Zato je presuda švedskog Vrhovnog suda od iznimne važnosti za shvaćanje smisla nužnosti opisivanja utjecaja alternativnih rješenja i omogućavanja sudjelovanja javnosti u izjašnjavanju o alternativama u ranom postupku odlučivanja o nekom zahvatu.
Bitno je naglasiti da Vrhovni sud u Švedskoj uzima samo one slučajeve čije razmatranje može imati značaj pravnog presedana to jest pružati smjernice glede toga kako presuditi u drugim sličnim predmetima.
Glavno pitanje razmatrano presudom koju u cijelosti možete skinuti s linka na kraju teksta bilo je ispunjava li studija utjecaja na okoliš zahtjeve propisane Zakonom o zaštiti okoliša glede pitanja prikaza alternativnih rješenja za zahvat izgradnje protupoplavne brane na koji se studija utjecaja na okoliš odnosila.
Vrhovni sud citira čl. 5. Direktive Vijeća 85/337/EEZ od 27. lipnja 1985. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš i Direktivu 97/11/EZ od 3. ožujka 1997., koje nalažu da studija utjecaja na okoliš mora sadržavati pregledan prikaz alternativa koje su razmotrene i najvažnije razloge za odabrano rješenje uzimajući u obzir utjecaj na okoliš. Građani su se žalili na rješenje o prihvatljivosti zahvata izdano na temelju provedenog postupka utjecaja na okoliš upravo zbog toga što studija utjecaja na okoliš nije sadržavala opis alternativnih rješenja zahvata te stoga što »prijedlog podnositelja žalbe o drugim mogućim rješenjima nije doveo ni do kakve dopune tog opisa nego je na njega općina odgovorila usmeno tijekom ročišta pred Okolišnim sudom i Višim okolišnim sudom». Sud zaključuje da je «važno da podnositelj zahtjeva ne bude nesklon razmatranju rješenja koja predstavljaju alternativu njegovu vlastitom prijedlogu, te da dokumentaciju oblikuje tako da drugi zainteresirani, a u konačnici i nadležni sud, dobiju kvalitetnu podlogu za donošenje vlastite prosudbe». «Očito je», tvrdi Sud, «da doprinos uvida i utjecaja koji opis utjecaja na okoliš kao i njegovo objavljivanje trebaju imati, može biti izgubljen ukoliko se značajnije dopune ostvare u nekoj kasnijoj fazi. Ukoliko, primjerice, podnositelj zahtjeva dostavi značajne podatke tek na ročištu pri okolišnom sudu, prostor za pripremu stranke koje se predmet tiče kao i drugih zainteresiranih, te njihova mogućnost utjecaja, značajno se smanjuje». Zbog opisanih nedostataka u razmatranju alternativa u studiji utjecaja na okoliš, Vrhovni sud poništio je rješenje o prihvatljivosti zahvata odnosno dozvolu za gradnju protupoplavne brane.